Ulaskom u novu, 2023. godinu Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ ulazi u godinu u kojoj obilježava svoj veliki jubilej – 120. godišnjicu osnivanja ove danas temeljne i najstarije organizacije kulture Bošnjaka, odnosno bošnjačke kulturne matice. Ovaj veliki jubilej dočekujemo s ponosom i radošću, a prije svega sa sviješću o povijesnoj i savremenoj važnosti naše kulturne i društvene zadaće, koja je od samog početka zacrtana kao rad i djelovanje za opće dobro, odnosno „za sreću doma i naroda“, kako je to pjesnički stihom sažeo dr. Safvet-beg Bašagić, jedan od osnivača i prvi predsjednik današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“. Tu zadaću Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ nastojala je ostvarivati tokom svih prethodnih 120 godina, što na način primjeren savremenom trenutku čini i danas, uvijek djelujući društveno konstruktivno i progresivno.

Povijest današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ započinje osnivanjem njezina pravnog prethodnika i preteče – društva „Gajret“, osnovanog 20. februara 1903. godine u tadašnjoj Muslimanskoj čitaonici na Bentbaši u Sarajevu na čelu s dr. Safvet-begom Bašagićem, jednim od rodonačelnika novije bošnjačke književnosti i moderne kulture Bošnjaka uopće. „Gajret“ je izvorno osnovan kao „društvo za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama“, ali je od samog početka uloga društva bila znatno šira – sveobuhvatno kulturno-prosvjetno djelovanje među bosanskohercegovačkim muslimanima u skladu s naročitim okolnostima i potrebama bošnjačke zajednice s kraja 19. i početka 20. st. pa nadalje, ekvivalentno radu temeljnih kulturnih organizacija drugih naroda Bosne i Hercegovine, kao i drugih evropskih naroda ovog vremena. Uvesti Bošnjake u modernu evropsku kulturu aktuelnog vremena, ali bez napuštanja onog što su identitetske osnove i vrijednosti tradicije, i tako narod učiniti sposobnim za život u novim društvenim prilikama, bila je srž „Gajretove“ kulturno-prosvjetne uloge, koju ovo društvo ostvaruje najprije putem stipendija, potpora i zajmova za učenike i studente, a potom i putem đačkih konvikata i internata u svim većim gradovima u Bosni i Hercegovini i šire – u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru, Bihaću, Foči, Trebinju, Gacku, Novom Pazaru, Prijepolju, Pljevljima te Beogradu, gdje je 1923. godine osnovan „Beogradski Gajret Osman Đikić“ i studentski dom. Uz niz drugih oblika  odgojno-obrazovnog rada, s istim ciljem „Gajret“ osniva i Ćilimarsku školu u Novom Pazaru, Radionicu za izučavanje i izradu ručnih radova u Trebinju, Žensku stručno-zanatsku školu u Stocu, brojne analfabetske tečajeve, učeničke korepetitorije, domaćičke škole, biblioteke, čitaonice i klubove, folklorne, muzičke, glumačke i druge sastave…, organizirajući različite kulturne manifestacije, koncerte, pozorišne predstave i sl. „Gajret“ razvija i vlastitu izdavačku djelatnost, unutar koje se posebno ističe časopis Gajret, jedan od najznačajnijih kulturnih časopisa kod Bošnjaka u prvoj polovini 20. st., sve to uz desetine mjesnih organizacija gotovo u svakom mjestu u Bosni i Hercegovini, a onda i širom nekadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije te u inostranstvu, sve do Sjedinjenih Američkih Država, pri čemu zarad finansiranja ovih i drugih svojih mnogobrojnih kulturno-prosvjetnih djelatnosti „Gajret“ realizira i različite privredno-ekonomske aktivnosti, te između ostalog osniva i Privrednu i kreditnu zadrugu u Sarajevu, odnosno Banku „Gajret“. Na ovaj način, obrazujući hiljade učenika i studenata ne samo u Bosni i Hercegovini već i u širokom luku od Beča, preko Istanbula pa do Kaira i drugdje, „Gajret“ je pomogao ili omogućio školovanje čak dvije trećine bošnjačkih intelektualaca do 1941. godine, uključujući i tad posebno marginaliziranu žensku djecu i omladinu, istovremeno ostvarivši i niz raznih drugih kulturno-prosvjetnih postignuća u široj društvenoj zajednici, čime je praktično stvorio bošnjačku kulturnu i obrazovnu, odnosno općenito intelektualnu i društvenu elitu i bitno oblikovao modernu kulturu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. U suštini, upravo zahvaljujući insistiranju na usvajanju vrijednosti evropskog moderniteta, ali bez negiranja i onog što su vlastite identitetsko-tradicijske vrijednosti, „Gajret“ je bio društveno najprogresivnija pojava kod Bošnjaka svojeg vremena, a naročito u periodu između dvaju svjetskih ratova imao je i vrlo snažan društveni utjecaj, uključujući i političku važnost, zbog čega je njegov rad od 1923. godine bio i pod visokim pokroviteljstvom prijestolonasljednika Petra II Karađorđevića.

Ukupna povijesna uloga društva „Gajret“ bila je, dakle, historijski fundamentalna, što mu je osiguralo jedinstveno mjesto u kulturnoj i društvenoj povijesti Bošnjaka uopće. Međutim, prvenstveno usljed razilaženja u bošnjačkoj politici međuratnog vremena, koje je u ovom smislu vrlo specifično i složeno, 17. oktobra 1924. godine, na istom mjestu gdje je prethodno osnovan „Gajret“, u Muslimanskoj čitaonici na Bentbaši u Sarajevu, osnovano je i društvo „Narodna uzdanica”, drugo temeljno važno bošnjačko kulturno-prosvjetno društvo koje je pravni prethodnik i preteča današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, s Asim-begom Dugalićem kao prvim predsjednikom. Iako je „Narodna uzdanica“ trebala biti pandan „Gajretu“ iz druge političke opcije, njezina djelatnost bila je u osnovi ista kao i djelatnost „Gajreta“ – školovanje bošnjačkih učenika i studenata putem stipendija, potpora i zajmova te đačkih konvikata i internata, uključujući i studentski dom u Zagrebu, odnosno putem drugih oblika odgojno-obrazovnog rada, kao i širi kulturno-prosvjetni rad kod Bošnjaka, pri čemu je i „Narodna uzdanica“ sa svoje strane dala također nemali doprinos kulturnom i društvom razvoju bošnjačkog naroda, čineći tako sveukupnu povijesnu ulogu današnje Bošnjačke zajednice kulture Preporod“ još značajnijom. Kao i „Gajret“, i „Narodna uzdanica“ posebno je insistirala na usvajanju tekovina moderne evropske kulture kod Bošnjaka, pa će se npr. otvoriti i ka kulturnim formama koje su ranije bile strane bošnjačkoj kulturnoj tradiciji, poput npr. klasične evropske muzike, uključujući i operu te balet, koje na taj način uvodi u bošnjački kulturni kontekst. Djelovanje „Narodne uzdanice“ bilo je posebno važno tokom Drugog svjetskog rata, kad je ovo društvo radilo i na pomoći bošnjačkim prognanicima i stradalnicima u ratu, naročito izbjeglicama i žrtvama četničkih zločina, ratnoj siročadi i sl., nastojeći i na druge načine pomoći Bošnjacima, ali i drugim građanima pogođenim ratnim progonima, stradanjima i razaranjima, uključujući i žrtve ustaških vlasti te bivše štićenike i pitomce „Gajreta“, o kojima je „Narodna uzdanica“ također preuzela brigu budući da su vlasti Nezavisne države Hrvatske početkom rata zabranile rad „Gajreta“.

Uprkos ranijim pokušajima ujedinjenja te dodirivanju u radu u nemalom broju slučajeva na razini mjesnih organizacija, „Gajret“ i „Narodna uzdanica“ djelovali su uporedo sve do Drugog svjetskog rata, nakon kojeg će se konačno ujediniti u Kulturno društvo Muslimana „Preporod“, osnovano 13. septembra 1945. godine s dr. Zaimom Šaracem kao prvim predsjednikom. Jedinstveni „Preporod“ okupio je brojne važne predstavnike bošnjačke inteligencije ovog vremena, manje-više sve istaknute nekadašnje članove i pitomce „Gajreta“ te „Narodne uzdanice“ kojima nije uskraćeno pravo javnog djelovanja u novim političko-ideološkim prilikama, te je kao takav trebao nadvladati dotadašnji paralelni rad ovih društava i združenim snagama djelovati s ciljem daljnjeg kulturnog i društvenog razvoja Bošnjaka s obzirom na nove društveno okolnosti. Međutim, vijek ujedinjenog Kulturnog društva Muslimana „Preporod“ bit će vrlo kratak budući da već 1949. godine tadašnje socijalističke vlasti shodno svojem političko-ideološkom konceptu zabranjuju rad nacionalnih kulturnih društava u Bosni i Hercegovini, među njima i rad „Preporoda“, oduzimajući mu istovremeno i svu njegovu brojnu i bogatu imovinu, koja ni do danas nije vraćena svojem izvornom vlasniku. Nemajući druge nacionalne kulturne institucije, na ovaj način Bošnjaci ostaju bez svoje temeljne i najstarije, matične organizacije kulture, što je ekvivalentno i širem društvenom položaju Bošnjaka u ovom vremenu. Pa ipak, rezultati djelovanja „Gajreta“ i „Narodne uzdanice“, odnosno „Preporoda“ kao cjeline trajat će i dalje jer će bošnjačka kulturna i intelektualna elita čije su stvaranje svojim radom prethodno potakla, pomogla i omogućila upravo ova društva postati osnova na kojoj će se graditi kulturni i intelektualni profil Bosne i Hercegovine nakon Drugog svjetskog rata budući da su praktično u tom vremenu bile vrlo rijetke kulturne i intelektualne ličnosti koje na ovaj ili onaj način, kao članovi ili pitomci, nisu bile vezane za djelovanje „Gajreta“ i „Narodne uzdanice“, odnosno jedinstvenog „Preporoda“ – to su brojni bošnjački pisci i intelektualci različitih profila, među njima i neki od prvih profesora novoosnovanog Univerziteta u Sarajevu ili prvi akademici Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, pa čak i onovremeni bošnjački političari te 13 narodnih heroja Jugoslavije.

Rad Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ kao pravnog sljednika Kulturnog društva Muslimana „Preporod“, odnosno ranijih društava „Gajret“ i „Narodna uzdanica“, nastavljen je tek u uvjetima kraja socijalističkog poretka i početka demokratskih promjena u Bosni i Hercegovini i tadašnjoj Jugoslaviji – 5. oktobra 1990. godine na obnoviteljskoj skupštini održanoj u sarajevskoj Vijećnici, u tadašnjoj Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine. Obnoviteljska skupština okupila je bošnjačku kulturnu i intelektualnu elitu ovog vremena, a za prvog predsjednika obnovljenog Kulturnog društva Muslimana „Preporod“ izabran je prof. dr. Muhsin Rizvić (1990–1993), redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i ugledni historičar bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, i sam nekadašnji saradnik „Narodne uzdanice“. U narednim godinama predsjednici Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ bili su prof. dr. Enes Duraković (1993–1994), prof. dr. Munib Maglajlić (1994–2001), prof. dr. Šaćir Filandra (2001–2010) i prof. dr. Senadin Lavić (2010–2019), dok je aktuelni predsjednik prof. dr. Sanjin Kodrić, svi redovni profesori Univerziteta u Sarajevu.

Kao bošnjačka kulturna matica, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ danas se bavi svim oblastima kulture Bošnjaka, uključujući i savremene kulturne prakse i kulturno naslijeđe te naučnoistraživački rad. Direkcija Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ nalazi se u Sarajevu, u nekadašnjem „Gajretovu“ domu, dok širom Bosne i Hercegovine, u više zemalja bivše Jugoslavije, Evropi i svijetu djeluje više od 60 podružnica – općinskih / gradskih i kantonalnih / regionalnih društava i drugih organizacijskih jedinica. Sve ove podružnice značajno učestvuju u kulturnom životu svojih sredina, odgovarajući na njihove neposredne kulturne potrebe.

Pri Direkciji u Sarajevu od 1991. godine djeluje i Institut za bošnjačke studije kao naučnoistraživačka organizacijska jedinica s ciljem realizacije naučnoistraživačkih i drugih projekata u oblasti bosanskog jezika, bošnjačke književnosti, historije, historije umjetnosti, folkloristike, etnologije i kulturne antropologije, etnomuzikologije i muzikologije, filozofije, sociologije i politologije te drugih humanističkih i društvenih disciplina vezanih za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu. U okviru ovog instituta od 1995. godine realizira se kapitalni projekt Bošnjačka književnost u 100 knjiga, odnosno edicija kojom se predstavljaju najznačajnija ostvarenja bošnjačke književnosti u njezinoj ukupnosti, od srednjovjekovlja do savremenosti, inače dosad najveći izdavački projekt u povijesti bošnjačke književnosti i kulture. U Institutu za bošnjačke studije realizirani su i drugi kapitalni projekti kakav je i prvi Pravopis bosanskoga jezika (1996) prof. dr. Senahida Halilovića, kojim je započeo proces normiranja bosanskog jezika kao takvog, ali i proces njegova priznavanja i afirmiranja kako u zemlji, tako i u svijetu, odnosno kakav je prva Historija Bošnjaka (1997) prof. dr. Mustafe Imamovića, kao prvi historiografski pregled povijesti bošnjačkog naroda od najstarijih vremena, pa također sve do savremenog trenutka. I danas se u Institutu za bošnjačke studije realizira niz ključno važnih projekata, među kojima je i fundamentalni projekt Enciklopedija Bošnjaka te novi Bosanski pravopis, na čijoj se pripremi radi u saradnji s Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu, sve to uz vrlo bogatu izdavačku djelatnost, uključujući i specijalističke edicije Studia bosniaca, Literatura bosniaca i Musica bosniaca te časopise Godišnjak i Radovi Instituta za bošnjačke studije na bosanskom te Bosnian Studies na engleskom jeziku. Pored Instituta za bošnjačke studije, pri Direkciji Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ također djeluje i više centara i fondacija: Bibliotečko-informacijski centar, Centar za digitalizaciju i digitalnu humanistiku – Bošnjačka kuća znanja, Centar za izdavaštvo i medije – RTV „Preporod“, Centar za stećak i nišan, Centar za tradicionalnu umjetnost i stare zanate, Centar za muzičke, scenske i likovne umjetnosti, Galerija „Preporod“ – Kreativni centar vizuelnih umjetnosti, Fond „Muhsin Rizvić“, Fondacija „Alija Isaković“ i Fondacija „Ibrahim Pašić“, uz Kabinet predsjednika i Službu za organizacijske, finansijsko-računovodstvene, pravne i opće poslove te nove organizacijske jedinice u procesu osnivanja.

Za svoj rad i djelovanje Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ dobila je više nagrada i priznanja, uključujući i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva (2003) u povodu 100. godišnjice osnivanja te Plaketu Kantona Sarajevo (2007). Uz više drugih općina i gradova, Gradsko vijeće Grada Sarajeva Bošnjačku zajednicu kulture „Preporod“ proglasilo je organizacijom kulture od posebnog značaja za Grad Sarajevo (2020), kao i više kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, uključujući i Kanton Sarajevo (2022), a slično se uskoro očekuje i u drugim kantonima te na drugim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini. Na ovaj način konačno bi se, nakon 120 godina, primjereno riješio društveni status i način finansiranja rada i djelovanja Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ te drugih ekvivalentnih temeljnih organizacija kulture naroda Bosne i Hercegovine.

Tokom svoje 120 godina duge povijesti Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ ne samo da je dijelila povijesnu sudbinu Bošnjaka kao naroda već se bošnjačka kolektivna povijesna sudbina, naročito u kulturno-identitetskom smislu, i simbolički i konkretno ostvarivala i kroz sudbinu današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ počev od osnivanja društava „Gajret“ i „Narodna uzdanica“ i njihova kasnijeg institucionalnog puta, preko njihova ujedinjavanja i osnivanja Kulturnog društva Muslimana „Preporod“ i zabrane njegova rada, odnosno preko godina formalnog prekida u njegovu djelovanju, pa sve do njegove obnove i izrastanja u ono što Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ danas jeste. Uprkos problemima i izazovima, kojih ne manjka ni u sadašnjem vremenu, kao što ih nije manjkalo ni u prošlosti, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ ima i mora imati budućnost jer ona je nužnost, nasušna potreba prvenstveno Bošnjaka kao naroda, kuća njihove kulture i identiteta, ali i nužnost višenacionalnog i višekulturnog društva Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačkih kulturnih i identitetskih višestrukosti u njihovoj pojedinačnosti i međusobnim vezama i odnosima. Sve to i dalje za opće dobro, „za sreću doma i naroda“.

Biserje.ba