10.mart 2021./26.redžeb 1442.
Lejletul-Miradž je noć o kojoj govore i Kur’an i hadis, a pod ovom odrednicom podrazumijevaju se Isra (ponoćno putovanje od Mekke do Kudsa u Jerusalemu) i Miradž (uzdignuće Božijeg poslanika a.s. do Sidretul-muntehaa), koji su se dogodili u istoj noći.
Prema historijskim izvorima, ovaj događaj se zbio u jednom od najtežih perioda Muhammedovog, a. s., poslanstva, neposredno nakon senetul-huzna (godine tuge) u kojoj je Poslanik izgubio dva najveća oslonca, pomagača i zaštitnika među ljudima, h. Hatidžu i Ebu Taliba.
Poslije tog gubitka, Poslanik a.s. je išao u Taif da tamošnje stanovnike pozove u islam, ali umjesto pristanka protjerali su ga kamenicama i pogrdama.
U tim trenucima Poslanik a.s. je tražio zaštitu od Najvećeg Zaštitnika i Allah, dž.š., ga je obradovao Israom i Mi’radžom. Cijeli ovaj događaj je precizno izložen i do u detalje objašnjen u brojnim hadisima i povijesnim djelima.
U Kur’anu je o Israu zabilježeno: “Neka je slavljen Onaj Koji je proveo Svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe) do Mesdžidul-Aksa (Kuds) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi.”
Na Miradžu je Poslanik a.s. uzdignut na najviše nebo i boravio je u blizini Uzvišenog Gospodara, prekoračivši granicu koju nije dopušteno prekoračiti ni samim melekima. Tu je vidio znamenja koje ljudsko oko nije vidjelo, niti će vidjeti do Sudnjeg dana.
Kur’an to potvrđuje riječima: “A vidio Ga je i drugi put, kod Sidretul-muntehaa, kod nje je džennetsko prebivalište. Kad je Sidru prekrivalo ono što je prekrivalo, pogled mu nije skrenuo niti je prekoračio. Vidio je najveličanstvenija znamenja Gospodara svoga.”
Na Mi’radžu je Poslaniku a.s. objavljen propis o namazu koji je, prema njegovim riječima, “Miradž (duhovno uzdignuće) muslimana”, a objavljena su mu i tri posljednja ajeta sure El-Bekare.
Alaudin Sabit Užičanin i Miradžija
Sabit Alaudin Ali Bošnjak ili poznatiji kao Sabit Užičanin je najpoznatiji bošnjački pjesnik na turskom jeziku. Rođen je 1650. a umro 1712. godine u Istanbulu. Karakterističan je po pjesničkom stilu i smatra se jednim od najoriginalnijih pjesnika u čitavom periodu osmanske vlasti. Češki orijentalista Jan Rypka je napisao doktorsku disertaciju o Sabitu, a njegovo djelo Divan obuhvata blizu 650 pjesama, od kojih su posebno vrijedni oni primjerci rađeni po narudžbi za carske i kraljevske biblioteke Pariza, Londona i Beča. Njegovo djelo Zafernama – knjiga o pobjedi krimskog hana kod Prekope u ratu protiv Rusa i Poljaka – smatraju “gotovo svi historičari osmanske književnosti ne samo njegovim remek djelom, nego i najznačajnijim djelom te vrste čitave epohe”. To je, zapravo, epska pjesma, prigodnica od 426 stihova. Među vrhunska ostvarenja spadaju mu i kaside Miradžija i Ramazanija. Napisao je i pjesme o sklapanju Karlovačkog mira 1699. godine.
Sabit je 1700. godine postavljen za bosanskog mulu, sa sjedištem u Sarajevu, gdje je boravio vrlo kratko, te je, zbog ranijih zaduženja, morao tražiti neko mjesto s većim prihodima, budući da je to bio period obnove Sarajeva nakon paljevina i ruševina koje je iza sebe ostavio Eugen Savojski. Sabit je, između ostalog, poznat i po svojim kasidama, a osobito po kasidi o Miradžu (Miradžiji) i kasidama o ramazanu (ramazanijjama) i kasidama o bajramima (idijjama).
Predgovor priređivača i prevodioca hadži šejh Fejzulah efendije Hadžibajrića
Miradžijja znači pjesma o Muhammed Pejgamberovom, Alejhisselam, putovanju na nebo i viši svijet u noći “Lejletul-Miradž” 27. večer redžeba blizu godinu i pol dana prije Hidžre. Ta večer je blagoslovljena – mubarek večer. Ona se obilježava širom svijeta, a kod nas u Bosni 26. redžeb se obilježava kao Dan vakifa. Tog datuma veliki vakif i dobrotvor Gazi Husrev-beg potpisao je jednu od tri svoje velike vakufname, pa je to podsjećanje i dužno poštovanje prema njemu i brojnim drugim vakifima ovih prostora.
Sinovi našeg naroda Alauddin Ali Sabit iz Užica i Mehmed Rešid iz Sarajeva ostavili su nam svoje miradžije na turskom jeziku, sa fantastično lijepim opisima neba i nebeskih tijela. Naši poznati profesori i priznati učenjaci Hadži Mehmed ef. Handžić i Dr. Šaćir Sikirić preveli su i objavili te Miradžijje. Sabitovu Handžić 1940. godine, s Rešidovu Sikirić 1958. godine. Dio zasluge za ove prijevode pripada i Hadži Mujagi Merhemiću, kako to i oni navode.
Ova pak Miradžija je skraćeni Miradž iz tesavvufske poeme “Risalei Miratuš-Šuun fi Mes’eleti Vahdetil-Vudžud” (Ogledalo pojava stvari u pitanju Božjeg jedinstva) od turskog učenjaka Mustafa Fevzije Ibni Numana, štampane u Carigradu 1902. godine.
U nastavku skraćena verzija:
Bismillahir-Rahmanir-Rahim!
Muhaddisi 1) o Miradžu kazuju
i ovako od ravija 2) pričaju
Prije Hidžre na godinu i više
Pejgamberov sretni Miradž bijaše.
Po jaciji jedne noći Muhammed
u Božiju Ćabu upro je pogled
Tog vremena dušmani ga vrijeđaju
i pakosti svakojake činjahu
Tužna srca i žalostan bijaše
u samoći pokraj Ćabe sjeđaše
Srcem dušom o Allahu mislio
svoje misli Allahu izložio
Nije bio zabavljen dunjalukom
ni žudio za svojim rahatlukom
Proklinjao nije ni din-dušmane
što su oni napadali mumine
U srcu mu samo Allah bijaše
o Svemoćnom samo on razmišljaše
On ovako zanesen o Allahu
kad stiže Džebrail Resulullahu
Nazva selam Džebrail Muhammedu
pa mu onda reče ovu besjedu
Selam tebi donio sam od Boga
i na Miradž poziv noćas kod Njega
Sedam nebesa i džennet proćićeš
Arš i Sidru, Levh i Kalem vidjet ćeš
Mnoge tajne tebi će se otkriti
ti ćeš noćas sa Allahom zboriti
Haljine, tadž 3), pas, ogrtač, evo ti
i džennetski brzi burak 4) evo ti
Za tren oka do u Kudus stigoše
u putu ih meleki pozdravljaše
U Kudusu srećan doček bijaše
pejgamberske duše ih dočekaše
Meleki u safovima stajahu
i Resulu počast iskazivahu
Muhammed s buraka čim je sjahao
u visine burak je odprhao.
Sellimu sallu ala Nuril-Mubin
Azzimu Alen ve Sahben edžmein
1) Učenjaci hadisa
2) prenosioci hadisa
3) Kruna, počasna kapa
4) Krilati rajski konj
II dio
Sad meleki Muhammeda primiše
U Mesdžidi-Aksa 5) ga uvedoše
Muhammeda u Mihrab dovedoše
Pejgamberske duše se poredaše
Jedan melek tad prouči ikamet
Muhammedu svi priznaše imamet
Dva rekata namaza su klanjali
sa namazom dragog Boga slavili
Pejgamberi kad su namaz svršili
s Muhammedom svi su se veselili
Jedan melek dvije čaše donese
Muhammedu da popije podnese
Čašu mlijeka Pejgamber je popio
drugu čašu sa šerbetom odbio
Završi se pejgamberski sastanak
i u Aksa-mesdžidu bi rastanak
Džebrail ga iz Mesdžida izvede
i do jednih basamaka dovede
Miradž-ljestve od Nur-svjetla bile su
u nebeske visine dosegle su
Nur-Muhammed na Nur-svjetlo stao je
od tog svjetla čitav svemir sjao je
Nuri ljestve mumini će vidjeti
kad Azrail po dušu im doleti
Stoga braćo vi Allaha vjerujte
pa se onda Azraila ne bojte
Za tren oka prvom nebu prispješe
nebeska im se vrata otvoriše
Adem Pejgambera tu zatekoše
Adem i Muhammed tu se sastaše
Adem reče: Dobri sine, mehaba
O Mustafa 6), o Mudžteba 6), merhaba
Meleki su njeg odatle podigli
i u drugo nebo su ga uzdigli
Jahja Pejgamber ga tude dočeka
i sa njime vrlo mnogo meleka
Isa Pejgambera oni nađoše
dva se brata jedan s drugim sastaše
Muhammed i Isa tu se zdraviše
te se Sunce i Mjesec zagrliše
Kad se Isa s Muhammedom oprosti
naš Pejgamber trećem nebu uzleti
Jusuf Pejgamber ga tude dočeka
i uz njega vrlo mnogo meleka
Na četvrto nebo kad su stigli
Idris Pejgambera tu su zatekli
Petom nebu kada oni stigoše
Harun Pejgambera tude oni vidješe
Kad na šesto nebo se uzdigoše
s Musa Pejgamberom tu se sastaše
Kada Musa ugleda Muhammeda
veselju ne bješe kraja nikada
Dobro doš’o, dragi brate, merhaba
sretan Miradž nek je tebi, merhaba
Tvoj je Miradž i naša čast Mustafa
Ti si sviju svjetova car, Mustafa
Vremenom si ti posljednji Pejgamber
Miradžom si ti najveći pejgamber
Kad se vratiš s Miradža, molim te
ovdje meni ti opet svrati, brate
Muhammed se od Musata rastavi
i u sedmo nebo svoj put nastavi
I na sedmo nebo kad se uspeše
Ibrahim Pejgambera zatekoše
Ibrahim je bio vrlo radostan
i na sina Muhammeda ponosan
Dobro doš’o, sine dobri, merhaba
dugo želih da te vidim, Mudžteba
Hamdu-lillah kad te vidjeh, Mustafa
tvoj dolazak čeka Ashabi-Safa 7)
Svi meleki čekaju te skrušeno
sve stvoreno tebi je podloženo
Stanovnike neba vidje Muhammed
i njihove poslove i ibadet
Svak je vjerno svoju dužnost vršio
i Allahu ibadete činio
Na nebesima stvorova štogod bješe
u ibadet-poslu svako bijaše
Zanesen u ašku neko za Bogom
neko zikir čini Božjim Imenom
Jedni uče: La ilahe illel-lah
drugi uče: Ja-Allah, Subhanallah
Jedni uče: Bismillahi, Bismillah
drugi opet uče: Elhamdu lillah
Neko rukju, neko sedždu činjaše
neko stojeć’ Allahu se moljaše
Neko tekbir, neko tesbih činjaše
Rabbena lekel-hamd, neko klicaše
Dugo nam je nabrajati molitve
namaz klanjat, to je kruna molitve
Svak nek se Bogu moli i klanja
jer Njemu se sve stvoreno priklanja
Kad Muhammed sve je ovo vidio
i od sedmog neba se odvojio
Sellimu sallu ala Nuril-Mubin
Azzimu Alen ve Sahben edžmein
5) Bogomolja ranijih Božijih poslanika – treći muslimanski časni harem
6) Muhammedova, a.s., počasna imena
7) Visoko (čisto) društvo
————————————————
Ko vjeruje da je Allah Svemoguć
vjerovat će za Miradž da je moguć
Jedan Allah poslanik Mu Muhammed
vjeruj, bit ćeš ti Ummeti-Muhammed
Muslimansko ime nadij djetetu
naredio Pejgamber je Ummetu
Muslimanski živi u svojoj kući
i Ilmihal svoju djecu nauči
Dragi Bože Ti očuvaj naš islam
i u srcima ojačaj nam iman
Kad Azrail našu dušu zatraži
Miradž ljestve Ti nam Bože pokaži
Riječima: Lailahe illellah
zatvori nam usta, moli Fejzulah
Sellimu sallu ala Nuril-Mubin
Azzimu Alen ve Sahben edžmein
Autor: Refija Gagula
