10.mart 2021./26.redžeb 1442.

Lejletul-Miradž je noć o kojoj govore i Kur’an i hadis, a pod ovom odrednicom podrazumijevaju se Isra (ponoćno putovanje od Mekke do Kudsa u Jerusalemu) i Miradž (uzdignuće Božijeg poslanika a.s. do Sidretul-muntehaa), koji su se dogodili u istoj noći. 

Prema historijskim izvorima, ovaj događaj se zbio u jednom od najtežih perioda Muhammedovog, a. s., poslanstva, neposredno nakon senetul-huzna (godine tuge) u kojoj je Poslanik izgubio dva najveća oslonca, pomagača i zaštitnika među ljudima, h. Hatidžu i Ebu Taliba.

Poslije tog gubitka, Poslanik a.s. je išao u Taif da tamošnje stanovnike pozove u islam, ali umjesto pristanka protjerali su ga kamenicama i pogrdama.

U tim trenucima Poslanik a.s. je tražio zaštitu od Najvećeg Zaštitnika i Allah, dž.š., ga je obradovao Israom i Mi’radžom. Cijeli ovaj događaj je precizno izložen i do u detalje objašnjen u brojnim hadisima i povijesnim djelima.

U Kur’anu je o Israu zabilježeno: “Neka je slavljen Onaj Koji je proveo Svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe) do Mesdžidul-Aksa (Kuds) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi.” 

Na Miradžu je Poslanik a.s. uzdignut na najviše nebo i boravio je u blizini Uzvišenog Gospodara, prekoračivši granicu koju nije dopušteno prekoračiti ni samim melekima. Tu je vidio znamenja koje ljudsko oko nije vidjelo, niti će vidjeti do Sudnjeg dana.

Kur’an to potvrđuje riječima: “A vidio Ga je i drugi put, kod Sidretul-muntehaa, kod nje je džennetsko prebivalište. Kad je Sidru prekrivalo ono što je prekrivalo, pogled mu nije skrenuo niti je prekoračio. Vidio je najveličanstvenija znamenja Gospodara svoga.” 

Na Mi’radžu je Poslaniku a.s. objavljen propis o namazu koji je, prema njegovim riječima, “Miradž (duhovno uzdignuće) muslimana”, a objavljena su mu i tri posljednja ajeta sure El-Bekare.

 

Alaudin Sabit Užičanin i Miradžija

Sabit Alaudin Ali Bošnjak ili poznatiji kao Sabit Užičanin je najpoznatiji bošnjački pjesnik na turskom jeziku. Rođen je 1650. a umro 1712. godine u Istanbulu. Karakterističan je po pjesničkom stilu i smatra se jednim od najoriginalnijih pjesnika u čitavom periodu osmanske vlasti. Češki orijentalista Jan Rypka je napisao doktorsku disertaciju o Sabitu, a njegovo djelo Divan obuhvata blizu 650 pjesama, od kojih su posebno vrijedni oni primjerci rađeni po narudžbi za carske i kraljevske biblioteke Pariza, Londona i Beča. Njegovo djelo Zafernama – knjiga o pobjedi krimskog hana kod Prekope u ratu protiv Rusa i Poljaka – smatraju “gotovo svi historičari osmanske književnosti ne samo njegovim remek djelom, nego i najznačajnijim djelom te vrste čitave epohe”. To je, zapravo, epska pjesma, prigodnica od 426 stihova. Među vrhunska ostvarenja spadaju mu i kaside Miradžija i Ramazanija. Napisao je i pjesme o sklapanju Karlovačkog mira 1699. godine.

Sabit je 1700. godine postavljen za bosanskog mulu, sa sjedištem u Sarajevu, gdje je boravio vrlo kratko, te je, zbog ranijih zaduženja, morao tražiti neko mjesto s većim prihodima, budući da je to bio period obnove Sarajeva nakon paljevina i ruševina koje je iza sebe ostavio Eugen Savojski. Sabit je, između ostalog, poznat i po svojim kasidama, a osobito po kasidi o Miradžu (Miradžiji) i kasidama o ramazanu (ramazanijjama) i kasidama o bajramima (idijjama).

Predgovor priređivača i prevodioca hadži šejh Fejzulah efendije Hadžibajrića

Miradžijja znači pjesma o Muhammed Pejgamberovom, Alejhisselam, putovanju na nebo i viši svijet u noći  “Lejletul-Miradž” 27. večer redžeba blizu godinu i pol dana prije Hidžre. Ta večer je blagoslovljena – mubarek večer. Ona se obilježava širom svijeta, a kod nas u Bosni 26. redžeb se obilježava kao Dan vakifa. Tog datuma veliki vakif i dobrotvor Gazi Husrev-beg potpisao je jednu od tri svoje velike vakufname, pa je to podsjećanje i dužno poštovanje prema njemu i brojnim drugim vakifima ovih prostora.          

Sinovi našeg naroda Alauddin Ali Sabit iz Užica i Mehmed Rešid iz Sarajeva ostavili su nam svoje miradžije na turskom jeziku, sa fantastično lijepim opisima neba i nebeskih tijela. Naši poznati profesori i priznati učenjaci Hadži Mehmed ef. Handžić i Dr. Šaćir Sikirić preveli su i objavili te Miradžijje. Sabitovu Handžić 1940. godine, s Rešidovu Sikirić 1958. godine. Dio zasluge za ove prijevode pripada i Hadži Mujagi Merhemiću, kako to i oni navode.

            Ova pak Miradžija je skraćeni Miradž iz tesavvufske poeme “Risalei Miratuš-Šuun fi Mes’eleti Vahdetil-Vudžud” (Ogledalo pojava stvari u pitanju Božjeg jedinstva) od turskog učenjaka Mustafa Fevzije Ibni Numana, štampane u Carigradu 1902. godine.

 U nastavku skraćena verzija:

 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

Muhaddisi 1) o Miradžu kazuju

i ovako od ravija 2) pričaju

Prije Hidžre na godinu i više

Pejgamberov sretni Miradž bijaše.

Po jaciji jedne noći Muhammed

u Božiju Ćabu upro je pogled

Tog vremena dušmani ga vrijeđaju

i pakosti svakojake činjahu

Tužna srca i žalostan bijaše

u samoći pokraj Ćabe sjeđaše

Srcem dušom o Allahu mislio

svoje misli Allahu izložio

Nije bio zabavljen dunjalukom

ni žudio za svojim rahatlukom

Proklinjao nije ni din-dušmane

što su oni napadali mumine

U srcu mu samo Allah bijaše

o Svemoćnom samo on razmišljaše

On ovako zanesen o Allahu

kad stiže Džebrail Resulullahu

Nazva selam Džebrail Muhammedu

pa mu onda reče ovu besjedu

Selam tebi donio sam od Boga

i na Miradž poziv noćas kod Njega

Sedam nebesa i džennet proćićeš

Arš i Sidru, Levh i Kalem vidjet ćeš

Mnoge tajne tebi će se otkriti

ti ćeš noćas sa Allahom zboriti

Haljine, tadž 3), pas, ogrtač, evo ti

i džennetski brzi burak 4) evo ti

Za tren oka do u Kudus stigoše

u putu ih meleki pozdravljaše

U Kudusu srećan doček bijaše

pejgamberske duše ih dočekaše

Meleki u safovima stajahu

i Resulu počast iskazivahu

Muhammed s buraka čim je sjahao

u visine burak je odprhao.

Sellimu sallu ala Nuril-Mubin

Azzimu Alen ve Sahben edžmein

1) Učenjaci hadisa

2) prenosioci hadisa

3) Kruna, počasna kapa

4) Krilati rajski konj

II dio

Sad meleki Muhammeda primiše

U Mesdžidi-Aksa 5) ga uvedoše

Muhammeda u Mihrab dovedoše

Pejgamberske duše se poredaše

Jedan melek tad prouči ikamet

Muhammedu svi priznaše imamet

Dva rekata namaza su klanjali

sa namazom dragog Boga slavili

Pejgamberi kad su namaz svršili

s Muhammedom svi su se veselili

Jedan melek dvije čaše donese

Muhammedu da popije podnese

Čašu mlijeka Pejgamber je popio

drugu čašu sa šerbetom odbio

Završi se pejgamberski sastanak

i u Aksa-mesdžidu bi rastanak

Džebrail ga iz Mesdžida izvede

i do jednih basamaka dovede

Miradž-ljestve od Nur-svjetla bile su

u nebeske visine dosegle su

Nur-Muhammed na Nur-svjetlo stao je

od tog svjetla čitav svemir sjao je

Nuri ljestve mumini će vidjeti

kad Azrail po dušu im doleti

Stoga braćo vi Allaha vjerujte

pa se onda Azraila ne bojte

Za tren oka prvom nebu prispješe

nebeska im se vrata otvoriše

Adem Pejgambera tu zatekoše

Adem i Muhammed tu se sastaše

Adem reče: Dobri sine, mehaba

O Mustafa 6), o Mudžteba 6), merhaba

Meleki su njeg odatle podigli

i u drugo nebo su ga uzdigli

Jahja Pejgamber ga tude dočeka

i sa njime vrlo mnogo meleka

Isa Pejgambera oni nađoše

dva se brata jedan s drugim sastaše

Muhammed i Isa tu se zdraviše

te se Sunce i Mjesec zagrliše

Kad se Isa s Muhammedom oprosti

naš Pejgamber trećem nebu uzleti

Jusuf Pejgamber ga tude dočeka

i uz njega vrlo mnogo meleka

Na četvrto nebo kad su stigli

Idris Pejgambera tu su zatekli

Petom nebu kada oni stigoše

Harun Pejgambera tude oni vidješe

Kad na šesto nebo se uzdigoše

s Musa Pejgamberom tu se sastaše

Kada Musa ugleda Muhammeda

veselju ne bješe kraja nikada

Dobro doš’o, dragi brate, merhaba

sretan Miradž nek je tebi, merhaba

Tvoj je Miradž i naša čast Mustafa

Ti si sviju svjetova car, Mustafa

Vremenom si ti posljednji Pejgamber

Miradžom si ti najveći pejgamber

Kad se vratiš s Miradža, molim te

ovdje meni ti opet svrati, brate

Muhammed se od Musata rastavi

i u sedmo nebo svoj put nastavi

I na sedmo nebo kad se uspeše

Ibrahim Pejgambera zatekoše

Ibrahim je bio vrlo radostan

i na sina Muhammeda ponosan

Dobro doš’o, sine dobri, merhaba

dugo želih da te vidim, Mudžteba

Hamdu-lillah kad te vidjeh, Mustafa

tvoj dolazak čeka Ashabi-Safa 7)

Svi meleki čekaju te skrušeno

sve stvoreno tebi je podloženo

Stanovnike neba vidje Muhammed

 i njihove poslove i ibadet

Svak je vjerno svoju dužnost vršio

i Allahu ibadete činio

Na nebesima stvorova štogod bješe

u ibadet-poslu svako bijaše

Zanesen u ašku neko za Bogom

neko zikir čini Božjim Imenom

Jedni uče: La ilahe illel-lah

drugi uče: Ja-Allah, Subhanallah

Jedni uče: Bismillahi, Bismillah

drugi opet uče: Elhamdu lillah

Neko rukju, neko sedždu činjaše

neko stojeć’ Allahu se moljaše

Neko tekbir, neko tesbih činjaše

Rabbena lekel-hamd, neko klicaše

Dugo nam je nabrajati molitve

namaz klanjat, to je kruna molitve

Svak nek se Bogu moli i klanja

jer Njemu se sve stvoreno priklanja

Kad Muhammed sve je ovo vidio

i od sedmog neba se odvojio

Sellimu sallu ala Nuril-Mubin

Azzimu Alen ve Sahben edžmein

5) Bogomolja ranijih Božijih poslanika – treći muslimanski časni harem

6) Muhammedova, a.s., počasna imena

7) Visoko (čisto) društvo

————————————————

 

Ko vjeruje da je Allah Svemoguć

vjerovat će za Miradž da je moguć

Jedan Allah poslanik Mu Muhammed

vjeruj, bit ćeš ti Ummeti-Muhammed

Muslimansko ime nadij djetetu

naredio Pejgamber je Ummetu

Muslimanski živi u svojoj kući

i Ilmihal svoju djecu nauči

Dragi Bože Ti očuvaj naš islam

i u srcima ojačaj nam iman

Kad Azrail našu dušu zatraži

Miradž ljestve Ti nam Bože pokaži

Riječima: Lailahe illellah

zatvori nam usta, moli Fejzulah

Sellimu sallu ala Nuril-Mubin

Azzimu Alen ve Sahben edžmein

Autor: Refija Gagula