Na današnji dan 11. marta 1927. godine rođen je doajen bosanskohecegovačke sevdalinke Himzo Polovina u Mostaru u kvartu Donja Mahala.

U svom životu Himzo je imao tri ljubavi. Nemoguće ih je prioritetno nanizati, jer svaka je bila u određenom vremenu na prvom mjestu. Njegova ljubav su bili njegova supruga Fikreta, kćerka Rubina i sin Edmir. Po zanimanju je bio ljekar, specijalista neuropsihijatar, ljubav prema profesiji i pacijentima koje je liječio svojom nježnom dušom i muzikom. Kroz te dvije ljubavi protkale su se pozlaćene niti sevdalinke. Tumačio ih je, pronalazio zaboravljene i zapisivao. Pisao je tekstove i komponovao.

 

Svoja prva muzička saznanja stekao je od svog oca Mušana, koji je svirao šargiju. Volio je Mušan pjesmu pa je svoje sinove i kćerke poredao ispred sebe i tjerao ih da pjevaju u jedan glas. Savjetovao ih je da idu u Muslimansko društvo Itihad.

Tako je Himzo bio član dramske sekcije gdje je usavršio recitovanje. Pred sami Drugi svjetski rat počeo je učiti violinu kod profesora i majstora violine Karla Malaceka, Čeha porijeklom. Zajedno sa ansamblom  RKUD Abrašević odlazi na turneje po selima i gradovima bivše Jugoslavije.

Godine 1950. dolazi u Sarajevo na studije medicine. Kao student nastupa sa mnogim tadašnjim kulturno umjetničkim društvima. Volio je bogatstvo narodnih nošnji pa ih je često oblačio i na nastupima dok je izvodi sevdalinke.

Uporedo sa studiranjem gradi i muzičku karijeru. Po završetku studija za izvjesno vrijeme odlazi na specijalizaciju za neuropsihijatra. U praksi uspješno primjenjuje metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Poznati su njegovi naučni radovi iz pomenute oblasti objavljeni u stručnim publikacijama. Bio je izuzetno cijenjen ljekar u Bolnici za mentalnu rehabilitaciju Jagomir u kojoj je bio zaposlen sve do svoje smrti.

 

Kada se prijavljivao na audiciju 1953. godine u Radio Sarajevo, trudio se da odabere pjesmu u kojoj ima najmanje slova r, jer ga je teško izgovarao. Odabrao je pjesmu Mehmeda je stara majka karala.  

 

Tada se pjevalo uživo. Bio je primljen iako je muzički urednik bio bijesan zbog njegovog šprah felera. Uz izvrsne muzičke stručnjake Himzo Polovina postaje vrhunski tumač sevdalinki.

Karijera Himze Polovine trajala je nešto više od trideset godina. Nastupao je širom svijeta. Snimio je dvadesetak gramofonskih ploča i nekoliko audui kaseta. Napravio je velik broj arhivskih snimaka za Radio Sarajevo.

 

Često je učestvovao na humanitarnim koncertima.

Bio je omiljen među kolegama. A tek viceve što je znao pričat…

Bilo je i teških trenutaka o kojima Himzo nije želio da priča, a boljela ga je nepravda. Malo je poznato da je  zbog navodnog nesporazuma sa rukovodstvom, bio zabranjen na Radio Sarajevu bio zabranjen pet godina.

 

Slušaocima je za tih pet godina nedostajao Himzo Polovina. Tražili su ga i upućivali žalbe Radio Sarajevu. U Radio Sarajevu su govorili da način pjevanja Himze Polovine ne odgovara koncepcijama i stilu koji njeguju. U međuvremenu, jedan savezni žiri, ocjenjujuci pjevače narodnih pjesama, dao je visoku ocenu Himzi Polovini, naročito ističući njegov stil i afinitet prema višim estetskim vrednostima u sadržaju pjesme.

 

Za svoj rad dobio je mnogobrojna priznanja. Prilikom njegovog posljednjeg koncerta na Plavu u Crnoj Gori koji je održan 5. augusta 1986. godine od posljedica srčanog udara preselio je na Ahiret. Posljednja pjesma koju je otpjevao bila je Emina. Ukopan je na sarajevskom groblju Bare…

Autor: Sadžida Dedić