Autor: Sadžida Dedić

Na današnji dan 29. januara 1954. godine na ahiret je preselio jedan od najvećih bošnjačkih književnika Edhem Mulabdić. Zatvorio se tefter jednog teškog života. Gorak je bio put od priznanja do poniženja. 

Edhem Mulabdić, sin oca Selima poreznog službenika i majke Nur – hanume koju ubiše pljačkaši nakon okupacije Maglaja od strane austrougarskih četa, rođen je 1862. godine. Njegova porodica ranije se prezivala Kuršumlić po džamiji Kuršumliji, gdje su njegovi preci bili imami. Prezime Mulabdić naslijediše od djedova brata ili bratića Mula Avdije. U Maglaju je  završio mekteb i ruždiju. Zaposlio se kao činovnik. Poslije pogibije brata Muhmeda i ranjavanja brata Đulage aktivno rezmišlja da se odseli u Tursku, od čega ga odgovara brat. Uz pomoć i podršku načelnika Mustaj – bega Uzeirbegovića odlazi u Sarajevo gdje upisuje Učiteljsku školu. Po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Nakon izvjesnog vremena biva premješten u Sarajevo gdje radi kao nastavnik u Darul-mualimminu, u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi i predaje bosanski jezik, historiju i zemljopis.

Od 1899. do 1902 Edhem Mulabdić je obavljao dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole, a od 1902. do 1910. godine predaje na Šerijatskoj sudačkoj školi. U periodu poslije bio je nadzornik osnovnih škola, potom u upravi Muslimanske osnovne i Više djevojačke škole.

Uporedo sa prosvjetiteljstvom, aktivno se bavi i književnim radom. Godine 1893. iz štampe mu izlazi zbirka pripovijetki „ Rukovjet šale „. U isto vrijeme uređuje „ Bajraktar“ kalendar za muslimanski svijet za godinu 1894., a potom dvije godine uređuje kalendar „ Mearif“.

U saradnji sa književnicima Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće list „ Behar“, par godina poslije osniva i društvo „ Gajret“.

Mnoštvo je tekstova ostalo rasuto po mnogobrojnim časopisima koje je pisac ili uređivao ili sarađivao sa njima. Kruna njegove književne karijere je roman „ Zeleno busenje“, ujedno to je i prvi bošnjački roman. Objavio je još i roman „ Nova vremena“ koji je manjeg značaja, ali je neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Pored toga što je napisao prvi bošnjački roman Mulabdić je i prvi bošnjački novelist, objavio je zbirku novela „ Na obali Bosne“. 

                                                           

Kao kandidat Maglaja na listi JMO tri puta zaredom bio je biran u Narodnu skupštinu u Beogradu. Od 1923. godine posvećuje se osnivanju Bošnjačkog kulturnog društva „ Narodna uzdanica“.

Penzionisan je 6. januara 1929. godine. To nikako nije značilo i kraj njegovog angažmana na polju kulture. Doživljava i ličnu tragediju. U Bihaću mu na ahiret preseljava sin jedinac Ešref. Dolaze neka druga vremena ko mutne vode. Pred sobom odnose mnoge živote i mijenjaju sudbine ljudi. 

Godine 1945. Edhem Mulabdić je uhapšen. Osuđen je na pet godina zatvora. Zatvorenici koji bili sa njim u zatočeništvu pričali su o nehumanom odnosu prema ovom književnom velikanu. Čuvari su ga onako već ostarjelog tjerali da čisti hodnike vukući ga za kosu. Bio je na Golom otoku. O tome se nije govorilo.

U martu 1946. Godine je amnestiran i oslobođen. Od tog dana pa sve do svoje smrti Mulabdić živi u tišini i bijedi. Nije imao nikakvih sredstava, jer mu je ukinuta zaslužena penzija . Izdržavao ga je Hamdija Kreševljaković.

Dnevne novine njegovu smrt objavile su tek sedam dana poslije. Nije bio ubica, niti je pokrao državnu haznu. Bio je pripadnik svog vremena. Prosvjetar i književnik. Jedini mali grijeh, navodna saradnja sa NDH, skupo je i nepravedno platio.