Autor: Sadžida Dedić
Na današnji dan 28. januara 2012. godine na ahiret je preselila akademik dr. Dženana Buturović, jedne od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.
Dženana Buturović rođ. Ćustović je rođena 29. augusta 1934. godine u Trebinju. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirala u Beogradu. Bila je književni historičar, kulturni antropolog, folklorista i naučni savjetnik. Bila je profesorica usmene književnosti na Univerzitetu „ Džemal Bijedić“ u Mostaru.
U periodu od 1996. do 2003. godine obavljala je dužnost direktorice Zemaljskog muzeja u Sarajevu gdje je živjela i radila, baveći se istraživačkim radom na polju savremenih tokova usmene historije.
Bogato je njeno naučno stvaralaštvo ovjekovječeno u knjigama gdje je kao autor ili u saradnji sa kolegama poklonila budućim generacijama neizmjerno blago narodne književnosti.
Najpoznatije njeno djelo je Morići – od stvarnosti do usmene predaje
Dobotnica je nagrada: „ Svjetlost“, „ Veselin Masleša“ za nauku, Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za 1986. godine, Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.
Ono što je mene rastužilo je što nisam naišla ni na jedan članak njenih kolega i saradnika o njoj kao čovjeku, naučniku. Prilika je to da nam se približe ljudi – naučnici iz nama nepoznatog ugla i tako nas zainteresuju za njihova djela koja nisu ni mala ni beznačajna.
Na žalost ovo je vrijeme gdje se daleko više cijene neke potpuno druge vrijednosti.
Braća Morići
Ferman stize iz Stambola
buruntija iz Travnika
da uhvate dva hrabra mladića
dva mladića, dva brata Morića
Petak lijepi osvanuo
nad seherom silnim
dva Morića džumu klanjali
u dzamiji Hadžimagribiji
Uhvatise dva Morića
pa ih vode niz Sarače
pa ih vode uz strme Kovače
u tvrdjavu da ih zadave
Kad to cula pašinica, majka Morića
da joj vode dva njena mladica
iz halvata kule bijele, leti, grli noge
i u ruke ljubi pasu saraj’skog
brata rodjenog
Pusti meni dva moja mladića
dva mladića, dva moja Morića
dat’ cu tebi ključe i harače
dat’ cu harač za sedam godina
otkada se gradila bijela tabija
Kada su ih davit’ stali
Morići su zapjevali
Sarajevo, široko si
oj tvrdjavo, mračna li si
Sultan care, proklet li si
kad ti sablja pravdu kroji
na zulumu carstvo stoji
Aj, ne prestaše paše i veziri
Bosnu moju niko ne umiri.
