“Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samljeo sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo… Niko izvan nas ovo ne razumije…”
Riječi su ovo jednog od najvećih bošnjačkih pisaca modernog doba Alije isakovića rođenog na današnji dan 15. januara 1932. godine u Bitunji kod Stoca. Osnovno i srednje obrazovanje pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Sarajevu.
Po završetku Geološke tehničke škole zapošljava se u fabrici gdje radi kao radnik, tehničar u geofizici. Studirao je na Filozovskom fakultetu – jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik u Sarajevu.
Bio je urednik časopisa“ Život“, TV – scenarista, pisao je romane, drame, putopise, pripovijetke. Priredio je više djela muslimanskih pisaca kao i prvu Antologiju muslimanske književnosti „ Biserje“, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „ Hodoljublje „, zbornik radova „ Hasanaginica 1774 – 1974“, anegdote Nasrudina – hodže i sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa „ Behar „ 1900 – 1911. godine.
Alija Isaković je ostvario kapitalna djela na dva područja:
Kao antologičar i publicist Alija Isaković je doprinio ne samo reafirmaciji mnogih bošnjačkih pisaca, nego još više marginaliziranoj i potiskivanoj bošnjačkoj tradiciji pisane riječi.
Kao leksikograf nezaobilazan je u oblikovanju bosanskog jezika. Njegovi rječnici „ Rječnik karakteristične leksike u bosanskom jeziku“ ( 1993) i „ Rječnik bosanskog jezik“.
Najpoznatija su mu djela:
Sunce o desno rame, Semafor, Prednost imaju koji ulaze, Taj čovjek, Krajnosti, Hasanaginica
Alija Isaković na ahiret je preselio 14. marta 1997. godine.
Autor: Sadžida Dedić
