Muslimansko prosvjetno kulturno društvo «Gajret» osnovano je 20.2.1903.  godine u Sarajevu s ciljem prikupljanja pomoći i školovanja muslimanskih đaka-obezbjeđivanje stana i hrane, a naročito onih na visokim i srednjim školama. Samo ime «Gajreta» simboliziralo je pomoć , a i najčešće se spominje kao Društvo za potpomaganje đaka muslimana. Osnivanje «Gajreta»-jedne od najznačajnijih institucija toga vremena u Bosni i Hercegovini bilo je rezultat djelovanja prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu.

Osnivačka skupština “Gajreta” održana je na današnji dan, 20. februara 1903. godine. Osnivači su mu bili Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić.

Osnivanje “Gajreta”, tri godine nakon početka izlaženja lista Behar, čiji su pokretači bili također Bašagić i Mulabdić, bio je važan korak u kulturnom i prosvjetnom životu Bošnjaka. Predsjednik društva bio je Safvet-beg Bašagić sve do 1907, kada “Gajret” preuzimaju pristalice Muslimanske narodne organizacije.

“Gajret” s nastankom prve Jugoslavije proširuje svoj rad, te osim davanja stipendija učenicima, osniva i konvikte (ustanove u kojoj đaci imaju stan i hranu) za srednjoškolce u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću i Foči.

“Gajret” pokreće istoimeni časopis, vlastitu biblioteku, a kasnije i banku, koja se zvala “Gajret-banka”. Društvo “Gajret” održavalo je i različite tečajeve (analfabetske, za propagiranje zadrugrstva i dr.).

 

Skupština na Bentbaši 20. februara 1903.

Osnivačka skupština Društva “Gajret” na Bentbaši održavala se u vrijeme jako izražene podvojenosti malobrojne bošnjačke inteligencije i tadašnjeg vođstva muslimanskog autonomnog pokreta, s jedne strane, te prikrivenih nastojanja Vlade da onemogući ovakav poduhvat. To je vrijeme prvog bošnjačkog kulturnog preporoda, kojega je nosila prva generacija evropski obrazovanih bošnjačkih intelektualaca. Oni su u okviru svojih kulturno-preporodnih akcija 1900. pokrenuli list “Behar”, kao prvi bošnjački književni časopis, osnovali sportsko društvo “El-Kamer”, Muslimanski klub, više čitaonica i trezvenjačkih društava, list “Ogledalo”, Islamsku dioničku štampariju, prvu muslimansku zemljoradničku zadrugu itd. Paralelno s ovim kulturnim preporodom tekao je od 1899. i pokret za vjersku i prosvjetnu autonomiju, koji je, također, bio zahvaćen podjelama i krupnim neslaganjima nosilaca pokreta.

U takvoj atmosferi podvojenosti održana je skupština na Bendbaši. Savremeni izvještaji ističu da je na skupštini sudjelovalo 100 osoba, među kojima su dominirali mladi. Skupštinu je otvorio i njome rukovodio predsjednik Privremenog odbora dr. Safvet-beg Bašagić. Tok Skupštine pokazao je svu podijeljenost i neslaganje unutar bošnjačkoga društva toga vremena, pa je čak bilo prijedloga da se osnivanje Društva “iz političkih razloga” i zbog “nejednodušnosti Muslimana” odgodi na neodređeno vrijeme. Argumenti ovih koji su predlagali odlaganje osnivanja Društva nalazili su se u izostanku podrške vođa autonomnog pokreta jednom takvom poduhvatu, a ta je podrška izastala zbog toga što su vođe pokreta smatrale da je osnivanje Društva “djelo nekoliko mladića koji ne uživaju podršku širih krugova i inteligencije” i zbog toga što “nema unutra medresa i hodža”. Ipak, uprkos tome, na intervenciju reisu-l-uleme Teufik-ef. Azabagića na Skupštini je odlučeno da se osnuje Društvo, a za prvoga predsjednika je izabran dr. Safvet-beg Bašagić. Bašagićev izbor za predsjednika Društva označio je pobjedu one grupe bošnjačke inteligencije koja se zalagala za suvremeno obrazovanje i usvajanje tekovina zapadnoevropske kulture, ali ne uz isključivi oslonac na austrougarsku vlast i ne uz potporu Vlade . Društvo “Gajret” je bilo orijentirano u tom smislu, što se vidi i iz toga da je predviđeno da društvo pomaže samo one đake i studente koji se školuju u BiH i Austro-Ugarskoj Monarhiji, a ne i one koji pohađaju teološke studije u Kairu i Istanbulu. Ova pobjeda modernizma nad tradicionalizmom pokazat će se jako važnom za dalji društveni razvoj Bošnjaka. To nije značilo odustajanje od religioznih normi, nego jedino prilagođavanje novim uvjetima. Sama činjenica da je reisu-l-ulema dao podršku osnivanju Društva govori u prilog tvrdnji da je “Gajret”, mada mu se suprotstavilo vođstvo muslimanskog autonomnog pokreta, koga su u to vrijeme uglavnom činili pripadnici uleme, u izvjesnoj mjeri uspio nadjačati bošnjački partikularizam i objediniti naizgled teško objedinjujuće strukture bošnjačkoga društva.

Hrabro koračanje kroz historiju

Od osnivanja 1903. “Gajret” je mukotrpno, ali hrabro, krenuo kroz izazove u kojima se nalazio. Već na prvoj redovnoj Skupštini održanoj 19. juna 1903. Hasan-ef. Hodžić je govorio o “poletu u narodu kog je stvorila Gajretova ideja (…) Propaganda za Gajretovu ideju vrši se održavanjem pokrajinskih skupština, po raznim sastancima i sijelima”. List “Behar” je ne samo brižljivo bilježio “Gajretove” aktivnosti nego je i prostorije svoje redakcije besplatno ustupio na korištenje ovome Društvu. “Gajret” funkcionira kao isključivo “muslimansko đačko potporno društvo kome je jedini cilj da stvara što jači kadar inteligencije”.

Uz “Gajret”, pravni prethodnik i preteča današnjeg “Preporoda” jeste i društvo “Narodna uzdanica” iz 1924. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine, “Gajret” i “Narodna uzdanica” udružit će se i tako će nastati današnji “Preporod”, sa Zaimom Šarcem kao prvim predsjednikom, ali će njegov rad i djelovanje nove vlasti zabraniti već 1949. godine, što će potrajati sve do novijeg vremena.

Rad i djelovanje Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” obnovljen je 1990. godine, prije 30 godina kada je za prvog predsjednika obnovljenog “Preporoda” izabran rahmetli Muhsin Rizvić.

Počev od svojeg osnivanja 1991. godine pa nadalje, Institut za bošnjačke studije realizirao je niz ključno važnih naučnih projekta, među kojima su i prvi savremeni pravopis bosanskog jezika – Pravopis bosanskoga jezika prof. dr. Senahida Halilovića iz 1996. godine, prvi cjeloviti opis povijesti Bošnjaka – Historija Bošnjaka prof. dr. Mustafe Imamovića iz 1997. godine, kao i fundamentalna književno-naučna edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga, čija je realizacija otpočela još 1995. godine i još uvijek se odvija. Osim ovih, u okvirima Instituta realizira se i više drugih projekata, od kojih je u ovom trenutku posebno važan fundamentalni projekt Enciklopedija Bošnjaka.

O historiji Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i društava „Gajret“ i „Narodna uzdanica“ kao pravnih prethodnika današnjeg „Preporoda“ napisano je više naučnih studija, kao i dvije knjige (Ibrahim Kemura, Uloga „Gajreta“ u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903–1941), Veselin Masleša, Sarajevo, 1986; Ibrahim Kemura: Značaj i uloga “Narodne uzdanice” u društvenom životu Bošnjaka (1923.–1945.), Bošnjački institut / Institut za istoriju, Sarajevo, 2002.) te snimljeno više dokumentarnih filmova. Uz brojne druge nagrade i priznanja, Bošnjačka zajednice kulture „Preporod“ za svoj rad nagrađena je i Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva 2003. godine, a u povodu 100. godišnjice osnivanja današnjeg „Preporoda“.