Autor: Refija Gagula

Znate li ko je bio Hadži Lojo? Zašto se nije učilo, i ne uči se ni danas o njemu u školama? Hoće li tako biti zaboravu prepušteni svi junaci, velikani i branioci Bosne? Naučimo nešto o sebi, učeći svoju časnu, ponosom ovjenčanu povijest! Priča o njemu će vas oduševiti.

Hadži hafiz Salih Vilajetović poznat kao Hadži Lojo (1834-1887) potječe iz ugledne sarajevske porodice Vilajetovića koji su bili ugledni imami, a Avdaga Vilajetović bijaše najglasovitiji sarajevski narodni hirurg. Zahvaljujući tom porodičnom miljeu, Salih završi mekteb i izuči hifz, te postade hafiz. To mu je omogućilo da postane imamom džamije Abdi Halife na Budakovićima, a kasnije i Buzadžijine džamije u Logavini. Kad se ovome dodaju i neka njegova dobročinstva iz rane mladosti, sve je ukazivalo na dobar ishod i čestit život.

U onovremenom sarajevskom govoru, ljude koji su imali džinovski stas i golemu snagu nazivali su „lojama“. Hadži hafiz Salih Vilajetović, tako postade jednostavno Hadži Lojo, miljenik i predvodnik svjetine, jedan od glavnih organizatora bošnjačkog otpora prema Austro-Ugarskoj.

Hadži Lojo je bio neobična osoba. Bio je hodža, hadžija, hafiz i mudžahid, divovskog rasta. O njemu su kružile nevjerojatne priče. Po povratku sa hadža, kažu da je na ulazu u Sarajevo nosio na leđima ogroman teret, kako bi se dodatnim žrtvovanjem još više približio Allahu. Drugi su opet govorili, da se na Romaniji hrvao sa medvjedom. Bio je izuzetno eksplozivna osoba, ali narod ga je volio, jer je uvijek branio islam, istinu i pravdu.

Kada je stigla vijest o dolasku austro-ugarske vojske, odmah se uključio u pripreme za rat. Bošnjaci pod Hadži Lojinim zapovjedništvom su uspjeli u prvi mah potpuno razbiti austro-ugarsku vojsku i nanijeti joj ogromne gubitke, nakon čega su se ovi pregrupirali i udvostručili broj svojih vojnika. Hadži Lojo je tad ranjen, ali je i takav učestvovao u odbrani Sarajeva. Kada je ugušen svaki otpor i Austro-Ugarska zavladala gradom, manji broj branitelja, a sa njima i Hadži Lojo, povukli su se ka istočnoj Bosni.

Ostaje kao pouzdano utvrđena činjenica, na temelju austrougarskih i bosanskohercegovačkih izvora, da je „vođa otpora austro-ugarskoj okupaciji“, prvog neprijateljskog vojnika vidio tek 2. oktobra 1878. godine, punih četrdeset i pet dana nakon što je general Josip Filipović, savladavši junački otpor Sarajlija i masakrirajući ih po ulicama i u njihovim kućama i džamijama, pozdravio austrougarsku zastavu na Vratničkoj utvrdi. Austro-ugarska vojska je u Sarajevu streljala ili objesila petnaestak najistaknutijih boraca protiv austro-ugarske agresije i to: sedam braće Mulića, Avdu Jabučicu, Sulju Kahvića, Mehmed-agu Dalagiju, Ibrahim-agu Hrgu, Mehu Odobašu i trojicu hadžija – h. Muhammeda Hadžijamakovića, h. Avdagu Halačevića i h. Mehagu Gaćanicu. Prije nego što je obješen, Hadžijamaković je uspio raniti dvojicu vojnika, otevši im pušku.

Hadži Lojo je sa svojom ranjenom nogom ležao u jednom selu kod Goražda, po nekim izvorima to je selo Miošići kod Prače. Noga se bila zagnojila, tako da nije mogao hodati. Na misteriozan način uspio je pobjeći, ali ga je uskoro prijavio i izdao izvjesni Srbin po imenu Mićo Kojić. Kada su ga napokon dovezli u Sarajevo, smjestiše ga u bolnicu gdje su mu amputirali nogu. Unatoč tome, on je nakon nekoliko dana pobjegao i skoro godinu dana se sakrivao u jednom selu kod Sarajeva dok ga nije izdala jedna žena. Osuđen je na pet godina zatvora u Češkoj.

Nakon zatvora mu je rečeno da se ne smije vratiti u Bosnu, pa je Hadži Lojo za svoje boravište izabrao Mekku. Tamo su ga dočekali kao velikog junaka, ali je njegovo srce žudilo za Bosnom. U Mekki je sultanovom odlukom postao imam jedne tamošnje džamije.

Hadži Lojo je preselio na Ahiret u Mekki 1887. godine, gdje je i ukopan, da ga Allah Uzvišeni počasti da bude od stanovnika Dženneti-Firdeusa. Amin!