Autor: Refija Gagula  Domovina je izvor vjere, nade, jedinstva, jedinstvenosti, snage i opskrbe.  Koliko je naš poslanik, Muhammed, a.s., volio domovinu ponajbolje pokazuje predaja u kojoj Enes, r.a., kaže: „Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vraćao s puta i ugledao brdske puteve Medine, najurio bi svoju devu, a ako je to bila neka druga jahaća životinja potjerao bi je brže iz ljubavi prema Medini.“ (Sahih Buhari)

Kada je Poslanik, s.a.v.s., napuštao Mekku, prilikom Hidžre u Medinu, okrenuo se i rekao: ”Meni nema ljepšeg i dražeg mjesta od tebe! Tako mi Allaha, da me moj narod nije protjerao, nikada te ne bih napustio niti bih nastanio drugo mjesto.” (Tirmizi, Ibn Hiban, Hakim)

A kada je nastanio Medinu učio je dovu u kojoj je govorio: ”Moj Allahu, omili nam Medinu kao što si nam omilio Mekku, i još više!” ( Buharija i Muslim )

Brojni su znameniti Bošnjaci, koji su boravili diljem Osmanskog carstva i s ponosom isticali svoje bošnjačko porijeklo (tur. Bosnali, Bošnak, arap. El-Busnevi, El-Bušnaki). Među njima je bilo učenjaka, naučnika, državnika, vojskovođa, pjesnika: Mustafa Pruščak Bošnjak, Abdulvehhab-efendija Sarajlija-Bošnjak efendija, Kara Šahin Mustafa-paša Sokolović Bošnjak, Ibrahim-paša Požeganin Bošnjak, Džezzar Ahmed-paša Pervan Bošnjak.

Uvidom u Kur’an, hadis i životopis Muhammeda, a.s, islamsku povijest i literaturu, sasvim je jasno da islam zabranjuje nacionalizam i slične ideologije (fašizam, šovinizam, nacizam), koje zagovaraju izdizanje nacionalnih vrijednosti nad vjerskim, dok patriotizam, ljubav prema svome narodu i domovini, smatra poželjnom, pa čak i sunnetom Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Ljubav prema domovini je urođeno ljudsko svojstvo. Sasvim je prirodna ljudska veza za domovinu, a naročito za mjesto rođenja i djetinjstva. Ljubav prema domovini čovjeka podstiče da se uvijek i iznova vraća svom domu, da ga ne zaboravi, i u ime Allaha brani i čuva.

Mlade je nužno educirati i animirati da svoju energiju i znanje usmjere u afirmaciju Bosne i Hercegovine i aktivno uključenje u njen razvoj i napredak.

Samo pedesetak godina ranije u školama su nas od malena učili da volimo domovinu, da se borimo za nju, da imamo pozitivan stav i entuzijazam, udžbenici su obilovali junačkim pjesmama i podvizima boraca narodnooslobodilačkog rata, snimani su partizanski filmovi o borcima, ženama i djeci herojima, organizovale ekskurzije na mjesta ratnih ofanziva i spomen-obilježja palih boraca, dobrovoljne radne akcije…

Danas mladi odrastaju sa mišlju da država ne valja, da nije dobra, ništa nam ne daje i ništa za nas ne čini. Njihov je cilj da odu odavde.

Švicarski historičar Carl Jakob Burckhardt domovinu percipira kao mjesto najdubljeg povjerenja i mira. Domovina se ne doživljava samo kao čuvanje starih tradicija i običaja nego i kao zajedništvo koje nosi pojedinca.

I najzaslužniji duguje domovini više nego ona njemu“. Jakob Burckhardt, 1818. – 1897., švicarski historičar umjetnosti           

Djeca gledaju kako se odrasli ponašaju i zato vlastitim primjerom moramo konstantno raditi na buđenju svijesti o poštenom radu, sticanju halal opskrbe, povratku prirodi i obradi zapuštenog a plodnog zemljišta, korištenju prirodnih resursa, proaktivnom i kreativnom djelovanju, poticanju domaće privrede, korištenju domaćih proizvoda i jačanju društvenih veza.

Ljubav prema domovini demonstrira se i potvrđuje u svakodnevnom životu.

Za domovinu se borimo učenjem i sticanjem novih znanja i inovativnih rješenja. Učitelji, nastavnici, profesori svoju domovinu unapređuju kroz prijenos znanja na mlade naraštaje i svojim primjerom djeluju na svijest mladih ličnosti. Obrađujući zemlju vodimo računa o prirodi, biljnom i životinjskom svijetu. Čuvamo našu prirodu, rijeke, jezera, planine, šume, klupe, parkove, škole, sredstva rada i prijevoza jer je to naše, naš dom i naša avlija. Svako kroz svoj posao i odnos prema radu  može dati značajan doprinos u poboljšanju zajednice i uslova života, kroz temeljit rad, ljubazan odnos prema onome kome je pomoć potrebna ili traži uslugu, kroz nastojanje da se posao završi na najbolji način. Tome nas i islam uči.

Zaposlimo djecu da pomognu komšiji da očiste snijeg, dvorišta i vrtove, uključimo ih u humanitarne i humane akcije, neka urade nešto korisno i nauče se radnim navikama. Učimo djecu plemenitosti, dobrovoljnom radu, milosti i milosrđu, ali i dostojanstvu, vrijednosti poštenog rada i halal zarade zasnovane na trudu i rezultatima.

Naučimo djecu koja je simbolika zlatnog ljiljana, hiljadugodišnjeg simbola Bosne. Lilium bosniacum simbol za čistoću, nevinost i ljepotu korišten kao simbol tokom duge historije, počevši od plemićkih porodica do kraljevske dinastije Kotromanića. Ljiljan je karakteristika bosanskih avlija i bašti, najčešće opjevan kao zambak. Na nišanima bosanskih šehida se također gravirao ljiljan.

Spominjimo stalno i iznova herojska djela boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine, dobitnika najvećeg priznanja Zlatni ljiljan, njihove podvige i žrtvu koju su ponijeli za slobodu, za mir.

Srebrenica, Tuzlanska kapija, Omarska, Trnopolje, Keraterm,  Tomašica, Tunel spasa… lekcije su nezaborava.

Upoznajmo djecu sa ljepotama naše domovine, njenom poviješću, prirodnim bogatstvima, blagoj klimi, rudama, čistim izvorima, biljnim i životinjskim svijetom, bogatstvu ljekovitog bilja, endemske flore i faune, potencijalima razvoja i dobrobiti.

U našoj borbi za slobodu, za opstanak, u moru negiranja svega, falsifikovanja historije naša je obaveza da još više i jače upoznajemo našu djecu sa svim onim što se zaista ovdje dešavalo i da cijenimo slobodu  koju su najbolji sinovi i kćeri Bosne i Hercegovine plaćali krvlju.

Domovina se nalazi u našim srcima. Trebamo doći u doticaj sami sa sobom i stalno se podsjećati kakvu energiju u sebi nosimo i šta sve možemo uraditi pojedinačno i zajednički za našu jedinu nam domovinu.