Autor: Sadžida Dedić
Na današnji dan 25. Januara 1978. Godine na ahiret je preselio jedan od največih bošnjačkih književnika Skender Kulenović. Pisao je poeziju, drame, pripovijetke i romane.
Skender Kulenović rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu gdje završava osnovnu školu. Nakon naglog osiromašenja porodice što je posljedica agrarne reforme seli u majčino rodno mjesto Travnik gdje vanredno pohađa Jezuitsku gimnaziju, to vrijeme je opisao u svom djelu „ Šarenika“ U trećem razredu gimnazije napisao je prvi književni rad. Bili su to soneti „ Ocvale primule“. Poslije srednje škole upisuje Pravni fakultet na zagrebačkom sveučilištu, koji napušta da bi se posvetio novinarstvu i književnom stvaralaštvu. Sarađuje sa brojnim listovima i časopisima. Nekoliko godina pred Drugi svjetski rat, u Zagrebu sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće muslimanski časopis Putokaz gdje mu je prvi put objavljena pripovijetka „ Noć u vezirskom gradu“.
Godine 1941. Pridružuje se Prvom partizanskom odredu Bosanske krajine. Član je AVNOJ – a i ZAVNOBiH. U ratu piše poeme, uređuje listove Krajiški partizan, Bosanski udarnik, Glas i Oslobođenje. Dvije godine poslije oslobođenja zemlje obavlja dužnost direktora drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. istovremeno uređuje Novo doba, Pregled, Književne novine i Novu misao. Od 1950. Do 1953. Godine sekretar je Narodne skupštine FNRJ.
Poslije zabrane Nove misli kažnjen je i postavljen za korektora u Borbi. Godine 1955. Odlazi u Mostar i radi kao dramaturg u Narodnom pozorištu.
Jedno vrijeme je bio i urednik u beogradskoj Prosveti.
Napisao je poeme: „ Stojanka majka Knežopoljka“ i „Ševa“, sonete, komedije:“ Djelidba“,“ Večera“,“ A šta sad?“. pripovijetke „Divanhana“, priče za djecu „Gromovo đule“, roman „Ponornica“
Poema „Na pravi sam ti put, majko, izišao“ pronađena je poslije njegove smrti i objavljena posthumno.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, izmedju ostalih Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH (1971) i nagrade AVNOJ-a (1972). Bio je član SANU, ANUBiH i JAZU.
Isuviše rano umorilo se srce Skenderovo pritisnuto vječnom nepravdom. Pritiskale su ga stalne prismotre sistema. Dok su mu jedna djela bila slavljena, druga su zabranjivana. Otišao je u 67-moj godini života, kad je kao pisac mogao dati najviše.
U današnje vrijeme bezpotrebno je postavljati pitanje da li je Stojanka majka Knežopoljka bila naručena od strane državnog rukovodstva. Nije! Tu poemu je napisalo vrijeme Skender je samo slijedio tragičnu bol jedne majke.
Ostalo je nepoznato da je u trenucima kada je bio sam sa sobom, a baš u jednom takvom trenutku ga je zatekao Zuko Džumhur učio u Kur’anu. Možda je upravo u tim trenucima pronalazio neophodni duševni mir.
SKENDER KULENOVIĆ
Nad mrtvom majkom svojom
Poljubi još jednom joj čelo, kojim te sada gleda
ispod kapaka mrtvih: usnom što stid ti je stinu
nevjerstva izmjeri svoja na tom čelu od leda,
i zapamti ih vjerno u svakom svome vinu.
Baci još jedan joj grumen zemlje koja je prima,
da vidiš kako se ona sahranjivala u te,
da čuješ kako će pasti tvoja zaludna rima
kao što pada sad zemlja na ta usta što ćute.
Zaustavi tu suzu što hoće da ti ispere
taj pelin u omči grla, taj kasni jauk vjere,
i humku što raste ko grijeh – oblije tugom krina.
Ne miči nikud, jer korak – korak je zaborava,
stoj, gledaj: tako si nico ko što će iz nje trava.
Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina.