Bosna je divna zemlja. Bosna pamti svoje sinove. Bošnjaci zaboravljaju po ko zna koji put sva stradanja koja su se dogodila u bliskoj prošlosti.
Na današnji dan 7. marta na Ahiret je preselio Mehmed Alagić, sin oca Redže i majke Fermane Cerić. Bosanski gazija.
Mehmed Alagić rođen je 8. jula u Fajtovcima, opština Sanski Most. Ime je dobi po djedu koji je bio muhtar u selu i austrougarski vojnik. Porodica mu je protjerana sa Eminovaca, koje se sada zove Milanovac. Djed je bio osam godina vojnik u Prvom svjetskom ratu.
Tu je završio osnovnu školu. Poticao je iz siromašne porodice. Otac i majka imali su petoro djece, četiri sina i jednu kćerku. Mehmed je bio najstariji. Živjeli su u jednoj sobi.
Nakon školovanja i dugogodišnjeg službovanja u JNA, po izbijanju agresije na BiH našao se u sastavu 17. krajiške brigade kada ustrojava vojsku i postaje komandant Operativne grupe (OG) Bosanska krajina.
Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. Korpusa Armije RBiH. Na toj dužnosti ostaje kratko jer upravo na njegovu inicijativu dolazi do formiranja 7. korpusa Armije BiH. Postaje komandant 7. Korpusa ARBiH, gdje biva unaprijeđen u čin generala Armije BiH.
Mehmed Alagić ostat će upamćen po herojskim akcijama kojim je komandovao na Vlašiću, oslobađanju Kupresa, Donjeg Vakufa i rodnog Sanskog mosta.
U ljeto 1995. godine komandovao je jedinicama Republike Bosne i Hercegovine koje su stigle nadomak Prijedora i Banja Luke, ali su zaustavljene pod pritiskom međunarodne zajednice.
Poslije agresije Alagić na vlastiti zahtjev biva demobilisan i penzionisan.
Tad se prihvaća dužnosti prvog gradonačelnika Opštine Sanski Most.
Politika je nepredvidiva. Mehmed Alagić je uhapšen i sproveden u Hag. Rame uz rame sa ratnim zločincima dijeli prostor i vrijeme. Pojedini mediji vrše neviđeni linč nad likom i djelom heroja Bosne.
Preselio je od posljedica srčanog udara. Predsjednik Alija Izetbegović u svom obraćanju je rekao da Mehmed Alagić nije umro od srca, već od nepravde. I bio je u pravu.
Na dan ukopa na mezarju okupilo se 20.000 ljudi. Majka Fermana posljednji put prilazi meitu i ljubi njegovo osmjehnuto lice, a onda se okreće pripadnicima sedme sile i glasno obraća:
„ Ubili ste ga…. jestel sad zadovoljni! Haram vam bilo!“
I odlazi u svoj svijet tuge.
Tišina i suze nad jednom gromadom, jednom istinom. Čovjekom koji je branio Bosnu i Hercegovinu dušom i srcem, ali njeni vladari nisu odbranili njega kad je trebalo i kad su morali.
Ukopan je na mezarju Fajtovačke džamije!
Autor Sadžida Dedić