Autor: Sadžida Dedić
Iznjedrila se duša od sunca. Proputovala svijet i vratila se naručju gdje ljubav je oduvijek obitavala.
Na današnji dan 4. februara 1945. godine rođen je Fahrudin Rizvanbegović, redovni profesor na Odsijeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Diplomirao je Južnoslovenske jezike i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1982. odbranio je magisterij na temu „ Književno djelo Hamida Dizdara“, a četiri godine poslije doktorirao je na temu „ Pripovijedna proza Skendera Kulenovića“.
Akademik Ivo Frangeš ponudio mu je mjesto asistenta na Katedri za povijest hrvatske književnosti, mladi Rizvanbegović odlučuje se vratiti u Stolac ispunivši sebi obećanje da će biti prvi intelektualac koji se vratio na Begovinu. Mnogi njegovi preci i rođaci koji su se išli školovati u Istanbul, Beč, Beograd, Zagreb po završetku studija tamo su ostajali da rade ili su se vraćali u Sarajevo.
A on je smatrao da je Begovina prvorazredni spomenik kulture, jer takvih stambenih naselja nema do Stambola.
Radio je kao profesor u Popravnom domu.
Jednom kada su već postali prijatelji njegov profesor Frangeš je sa suprugom noćio kod njega. Ujutro je profesor samo rekao:
„ Sad znam zašto si odbio biti moj asistent! Sad znam zašto si ti mogao uraditi Skenderovu prozu, jer si ti taj život živio“.
Bavio se naučnim istraživanjem na polju književne historije i književne kritike prvenstveno u vezi s bošnjačkom književnošću.
Objavio je tri autorske knjige: „ Svjetlost divanhane“, „ Književno djelo Hamida Dizdara“, „ Tišina i samoća teksta“. Autor je Čitanke za prvi razred gimnazije i preko stotinu različitih priloga u književnim i naučnim časopisima.
Priredio je više knjiga izbora iz djela bošnjačkih pisaca, izbor iz kritike „Bošnjačka književnost u književnoj kritici“ s Enesom Durakovićem knjiga 6 i dvije antologije „Antologija bošnjačkog putopisa XX stoljeća“, „ Antologija bosanskohercegovačke drame XX stoljeća“ s Gordanom Muzaferijom i Vojislavom Vujanovićem.
Sudjelovao je s referatima na brojnim naučnim skupovima.
Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu predavao Stariju bošnjačku književnost. U periodu od 1996. godine bio je ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u dva mandata. Za to vrijeme omogućeni su i započeti mnogi projekti od nacionalnog i državnog značaja.
Godine 1993. zajedno sa ostalim Stočanima priveden je u logor Dretelj. Tamo je izložen nesnošljivim torturama, mučenjima. Poslije je deportovan u Zagreb, odakle je planirano da otputuje u neku treću zemlju. Krije se u Zagrebu i vraća u Sarajevo prvom prilikom kad je to bilo moguće.
Spaljena Begovinu je obnovljena i 2008. godine organizovao je okupljanje svih Rizvanbegovića nakon 130 godina.
Obnovitelj je BZK Preporod U Stocu.
Njegov stvaralački opus je obiman. Ovo su samo zrnca….
Profesore Fahrudine Rizvanbegoviću želimo Vam dobro zdravlje i dug život…
