Autor: Sadžida Dedić

Naša djetinjstva obilježile su bajke i priče za djecu. Uživali smo danima čitajući o nepreglednim ljepotama prirode njenim stanovnicima. Čuvarima skrivenog blaga.

Ahmet Hromadžić rođen je 11. oktobra 1923. godine u selu Bjelaju pod planinom Osječenicom, svega petnaestak kilometara od Bosanskog Petrovca rodnog mjesta njegovog oca Huseina, šumara po zanimanju koji baš u dane mjegovog rođenja dobio premještaj u Bjelaj.

Tu je Ahmet proveo najljepše godine svog djetinjstva i svoje mladosti, završio osnovnu školu. Njegovi roditelji, otac Husein i majka Almasa tu su živjeli sve do početka rata 1941. godine. Građansku školu je pohađao u Bosanskom Petrovcu,potom  srednju tehničku školu u Sarajevu. 

Svako ljeto i uvijek kad je mogao vraćao se u Bjelaj. Bio je beskrajno sretan što će se sastati sa svojim prijateljima i sa njima provoditi dane obilazeći drage kutke ili jednostavno da luta šumom u potrazi za jagodama, malinama i lješnjicima.

Jedno mjesto ga je posebno  privlačilo. Bila je to stara tvrđava na brdu, gola i pusta, ali za njega i njegove drugare bilo je to mjesto gdje je zakopano blago. Proljeće mu je bilo najljepše godišnje doba. Prve knjige je pročitao u građanskoj školi. Oduševio ga je „ Hajduk Stanko“ Janka Veselinovića, a u prvom razredu na kraju školske godine dobio je na poklon knjigu „ Robinzon Kruso“ Danijela Defoa. Tad je počeo da čita mnogo. Od sakupljenog džeparca kupovao je knjige i tako je počeo da stvara svoju biblioteku. Na njegovu veliku žalost početkom Drugog svjetskog rata morao je da sakrije svoje knjige, jer tada svako ko je čitao bilo kakvu literaturu bi je nepoželjan i u opasnosti. Spakovao je knjige i zakopao ih ispod jedne košnice u pčelinjaku. Mislio je rat će trajati kratko. Te knjige su zauvijek ostale u zemlji, jer je  kuća ispod koje se nalazio pčelinjak porušena.

Učestvovao je u Narodno oslobodilačkoj borbi. Sretao se sa mnogim borcima. Pisao o njihovim junaštvima i sudbinama. Tako su priče o Mahmutu Ibrahimpašiću- Maši koji je poginuo u bitki za oslobođenje Beograda, Mahmutu Hodžiću koji je poginuo na Sutjesci, Ćamilu Hrkiću radniku koga su negdje u Njemačkom zatvoru mučili i ubili, a on ni jednog svog druga nije odao, već otišao u smrt čist i pošten, Branku Polovini iz Krnjeuše, negovom školskom drugu kog su zatvorili i ubili.

Ako zanemarimo njegove školske radove i skrivene priče, pisanjem se počeo baviti kada je postao novinar u „ Oslobođenju“ 1944. godine. Nekoliko godina kasnije 1948. godine kada je postao  glavni urednik omladinskog časopisa „ Zora“ počeo je intezivnije da piše, tako je nastao roman „ Labudova poljana“.

Za pisanje pripovijetki i bajki za djecu trebao mu je jedan korak hrabrosti više. Kada je zaplovio u tajnoviti svijet snova povratka više nije bilo. Tako su nastala djela: Patuljak iz zaboravljene zemlje, Patuljak vam priča, Bijeli cvijet, Zelengora, Bistri potoci, Bijeli slavuj, Dječak jaše konja, Ledena gora i mnoge druge…

Kao urednik Izdavačke kuće „ Veselin Masleša“ osnovao je dječiju biblioteku „ Lastavica“.

                   

Ahmet  Hromadžić je tokom dugogodišnjeg rada osvojio mnoge nagrade, a neke od njih su: Nagrada Narodne omladine Jugoslavije (1948.), Nagrada Društva pisaca BiH (1956.), Nagrada Društva pisaca BiH (1966.), Nagrada Mladog pokoljenja (1971.), Nagrada Zmajevih dječjih igara (1973.), Nagrada Kurirček (1974.), Dvadesetsedmojulska nagrada SR BIH (1974.), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1958.), Nagrada ZAVNOBIH-a (1986.), Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden republike II reda.

Ahmed Hromadžić na ahiret je preselio 1. januara 2003. godine u Sarajevu u kojem je proveo većinu svog života.