Dragi Bošnjaci Sandžaka, dragi sunarodnjaci,
čast mi je i zadovoljstvo obratiti vam se danas putem ove svoje poslanice i preko svojeg izaslanika dr. Rizvana Halilovića i čestitati vam Dan Sandžaka, dan koji je posebno važan i u povijesti i u savremenosti Bošnjaka u Sandžaku, ali i dan koji je na osoben način bitan i Bošnjacima uopće, pa tako i Bošnjacima u Bosni i Hercegovini.
Dan Sandžaka sjeća nas na 20. novembra 1943. godine, kad je u Pljevljima održana osnivačka sjednica Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka – ZAVNOS-a. Tog historijskog dana, Bošnjaci i drugi narodi Sandžaka nedvosmisleno su iskazali svoju opredijeljenost za antifašizam i svoju slobodarsku odlučnost, ali su, isto tako, potvrdili svoju svijest o Sandžaku kao povijesnoj činjenici. Posebno za nas Bošnjake važno je i jedno i drugo – i naša opredijeljenost na strani antifašizma, ali i naša svijest o Sandžaku, jer svojim antifašizmom potvrdili smo svoju pripadnost civiliziranom, humanom i demokratskom svijetu, a svojom sviješću o Sandžaku potvrdili smo da smo jedan narod, jedno narodno biće i jedna narodna duša, ma gdje živjeli.
Bošnjaci u Sandžaku nisu stranci, oni su tu autohton, starosjedilački narod – svoji na svom. Na to nas podsjeća baš samo ime Sandžaka, jer to ime kazuje da je riječ o regiji koja je ne tako davno bila dio naše zajedničke domovine – Bosne, kao naše matice, na što nas podsjeća i što svjedoči i naše zajedničko narodno ime – Bošnjaci. Svijest o Sandžaku jeste, zato, upravo svijest o našem bošnjačkom narodnom jedinstvu, o našem jedinstvenom bošnjačkom narodnom biću i našoj jedinstvenoj bošnjačkoj narodnoj duši, a zapravo svijest o našem jedinstvenom bošnjačkom etno-nacionalnom identitetu. Ovim, naravno, ne sporimo niti i na koji drugi način dovodimo u pitanje realnost našeg današnjeg življenja u različitim državama jer povijest prihvatamo cjelovito i činjenično, takvu kakva jeste, ali nas, isto tako, ovo ne sprečava da se istovremeno osjećamo kao jedan narod, bez obzira na granice koje su među nama. Godina 1878, kao godina izdvajanja Sandžaka iz Bosne i uspostavljanja državnih granica među nama, jeste nas geopolitički odvojila, jeste u mnogo čemu uvjetovala naša u nekim aspektima drugačija povijesna, društvena i kulturalna kretanja, ali nas nije podijelila i nije nas otuđila jedne od drugih.
Zbog svega ovog, Dan Sandžaka jeste bitan svim Bošnjacima, pa i nama u Bosni i Hercegovini, i to je zato dan kad se trebamo sjetiti i našeg jedinstva. To jedinstvo ostvaruje i Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” kao temeljna i najstarija ustanova kulture svih Bošnjaka, bez obzira na granice, a čija je tradicija duža od jednog stoljeća, još od 1903. godine. Preporađajući se u svojem identitetu, mi se trebamo preporoditi i u svojem zajedništvu, i to kako u odnosima bosanske matice i naše krajine, uključujući i vas u Sandžaku, tako i u međusobnim odnosima unutar naših lokalnih zajednica. Ma gdje živjeli, Bošnjaci, dakle, trebaju jedinstvo i tu svijest o jedinstvu moraju njegovati, otvarajući se jedni ka drugima, ali se istovremeno trebamo otvarati i ka raznolikosti svijeta u kojem živimo, gradeći tako veze među ljudima i narodima. Posebno u duhu ove misli, želim vam sretan i radostan 20. novembra – Dan Sandžaka!
Predsjednik
Prof. dr. Sanjin Kodrić
Sarajevo, 20. 11. 2019.
