Danas smo na Bolji svijet ispratili imama, šejha, komšiju i prijatelja hadži Derviš efendiju Imamovića. Allah džš me je počastio da smo bili prve komšije, tako da smo se skoro svadnevno družili i razgovarali, prije svega o vjeri, a onda i svim ostalim životnim pitanjima. Bio je dosta smiren i skoro nikada ga nisam vidio ljutog. Osjetilo se da je u njemu okean znanja, a ja sam bio presretan kada za ktatku relaciju koju smo zajedno prelazili nekoliko puta dnevno, uspijem popiti barem gutljaj iz tog velikog okeana. Nakon razgovora s njim, kući sam se vraćao sa dodatnim mirom u svojoj duši.
Ponekad, tada na moje razočarenje, skretao je ranije u susjednu ulicu uz riječi „Ja trebam ovamo“. Nije mi govorio gdje skoro svakodnevno ide, a mene je bilo stid pitati ga. Poslije izvjesnog vremena rekao je da ide da obiđe komšiju Mahu (sada rahmetli), koji već dugo vremena leži bolestan u svojoj kući. Ti redovni obilasci trajali su godinama. Njegov odnos i odnos njegove supruge prema cijelom komšiluku , uključujući i moju porodicu bio je prema svima isti. Nije bilo radosti i žalosti, a da oni nisu bili prisutni. O ljudima je komentare davao vrlo rijetko i ako se to događalo spominjao ih je po dobru. Najčešće teme su bile o našem Stvoritelju i našem poslaniku Muhamedu as, kretanju sunca i mjeseca, mjesečevim faza i njihovom uticaju, travama i zdravim namirnicama. Kada bi želio da nakoga uputi i da mu kaže da ispravi neke greške trudio se da to kaže na što „mekši“ način valjda da ne povrijedi sagovornika, tako da je često, umjesto riječi naredbe, koristio riječi „bilo bi dobro ..“ što govori dosta o njegovom karakteru i pristupu ljudima. O njegovom imanu ne mogu suditi, jer to Allah džš najbolje zna, ali mogu naslutiti, jer dok pišem ovaj tektst sa željom da ga što bolje opišem stićem dojam kao da je naš uvaženi pjesnik Rešad Kadić pišući pjesmu „Ako pitaš šta je islam“ opisao baš našeg šehj hadži Derviš efendiju. Evo dijela tih stihova:
Bit’ na korist okolini, rodu svom, volit ljude kao braću dušom svom,
vjerovati da se zloća vraća zlim, a dobrota nagrađuje najljepšim.
Častan život međ’ ljudima proživit’, gdje god možeš dobro djelo učinit’,
naukom se i poštenjem okitit’, djecu svoju u islamu odgojit’.
Svakom djelu nijjet iskren treba dat’, u Boga se punim srcem pouzdat’.
Sa smirenjem treba primit svaki kraj, gdje je sreća, a gdje žalost – hajde znaj!
I za kraj uz molbu našem Gospodaru Allahu džš da mu oprosti grijehe i u džennetu ga nastani završio bih stihovima pjesnika, koji je inspirisan Kur’anskim ajetima, između ostalog napisao:
A ti dušo smirena Rabbu svome vrati se,
Zadovoljna i sretna u džennetu smjesti se!
U džennetu smjesti se, Rabbu svome vrati se!
Mersed Šahinović
