Grupa mladih bošnjačkih intelektualaca, među kojima su bili Safvet-beg Bašagić, Salih Aličehić, Edhem Mulabdić, Hajdar Fazlagić, Ahmed Šćeta, Riza-beg Kapetanović, Sejdali-beg Filipović, Hamdi-beg Mutevelić i drugi, u zimu 1901/1902. godine, potpuno svjesni važnosti obrazovanja za jedan narod, odlučilo je osnovati društvo koje će pomagati siromašne Bošnjake, đake u osnovnim i srednjim školama. Osnivačka skupština Društva “Gajret” na Bendbaši održala se 20. veljače 1903. godine, a za prvog je predsjednika izabran dr. Safvet-beg Bašagić

                                         Godišnjak “Gajreta” iz 1906. godine Strana 61. i 62.

Već u procesu osnivanja prvog kulturno – prosvjetnog društva kod Bošnjaka „Gajreta“, Visoko je imalo svoje predstavnike. Prvi utemeljitelji i povjerenici Gajreta iz Visokog bili su: Hasan-beg Zečević, Salih-beg Aliefendić, Hašim-beg Moštro, Mahnmud-beg Hrasnica, Marzell Zoltan, Muhamed ef. Alić, Josip Banić, Vehbija Džonlagić, Hamdija Hadžiahhmetagić, Mehedaga Hadžinumanagić, Rašid Hadžiomerović, Huseijn ef. Kadić, Pašo Mataradžija, Hilmi-beg Zečević, Alija Alagić, Hasan-beg Alajbegović, Hasan ef. Mehemdagić, učitelj Sabri ef.Limić, Ibrahim Begić, Mulaga Čehajić, Mehmed Cobo, Mujo Frtuna, Sulejman Heganović i Ismet Salihbegović.

Zbog političke zloupotrebe “Gajreta”, bez mogućnosti značajnijeg utjecaja na njegovu orijentaciju, rukovodstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije je 1922./1923. odlučilo osnovati novo kulturno-prosvjetno društvo pod nazivom “Narodna uzdanica”. Bilo je to prvo društvo Bošnjaka koje je imalo domaći, a ne arapski naziv. Visoko je imalo svoje predstavnike i u Narodnoj uzdanici. Predstavnik Mjesnog odbora Visokog na Glavnoj skupštini Muslimanskog kulturnog društva „Narodna uzdanica“, održanog u Sarajevu 21.07.1935. godine, bio je Avdo-beg Skopljak.

Neki od stipendista, pitomaca i korisnika potpore Narodne uzdanice iz Visokog su bili: Ahić Nasih, student Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Sulejman Frtuna učenik Gimnazije, Mustafa Pinjo učenik Gimnazije, Ahmet Smajlović student Univerziteta Al-Azhar u Kairu, Ešref Vražalić učenik Tehnička škola u Sarajevu, Teofik Limić učenik Učiteljske škole u Sarajevu, Mustafa Topčagić učenik Gimnazije, Adem Čatić učenik Gimnazije,  Ahmet Fetahagić učenik Tehničke škole u Sarajevu,Huskić Izudin učenik Gimnazije, Fehim Ibrahimović učenik Gimanzije, Behija Skopljak učenica Gimnazije, Muhamed Spahić učenik Gimnazije, Kudunović Ajiša učenica Medrese u Sarajevu .

Za vrijeme svog postojanja „Narodna uzdanica“ iz Visokog je pomogla preko 100 učenika i studenata tokom svog školovanja.

Bez obzira na različitu i oprečnu političku orijentaciju rukovodstava “Gajreta” i “Narodne uzdanice”, oba su društva radila na istom zadatku školovanja, prosvjećivanja i kulturnog uzdizanja Bošnjaka.Manje-više deklarativno izjašnjavanje vodećih ljudi ova dva društva za određene nacionalno-političke opcije slabilo je na intenzitetu i značaju idući po vertikali od vrha, tj. od glavnih odbora prema lokalnim odborima, aktivistima na terenu i članstvu. Đaci i studenti su se za pomoć obraćali jednako i “Gajretu” i “Narodnoj uzdanici”, gledajući u njima svoje zajedničke ustanove, čija je svrha kulturno-prosvjetni i privredni napredak Bošnjaka.

Visoko sve vrijeme djelovanja Gajreta i Narodne uzdanice imalo su svoje predstavnike u organizacijskom tijelu tih  društava koji su i financijski pomagali rad društava ali i korisnike različitih vrsta financijskih pomoći za đake i studente.

Već 1925. godine javljaju se  prve ideje o spajanju “Gajreta” i “Narodne uzdanice” i objedinjavanju njihovog rada. Ovo je pitanje osobito aktualizirano u vrijeme priprema za Kongres Muslimana intelektualaca koji je, povodom 25. godišnjice osnivanja “Gajreta”, održan u Sarajevu 1928. godine. Na žalost, do ujedinjenja društva nije došlo sve do 1945. godine.

Nakon Drugog svjetskog rata, već u proljeće 1945., Glavni odbor Muslimana BiH dao je inicijativu za osnivanje jednog kulturno-prosvjetnog društva u okviru kojeg bi se objedinile sve intelektualne snage, kako bivšeg “Gajreta” tako i “Narodne uzdanice”.  Slijedom ove inicijative u Sarajevu je 13. septembra 1945. održana osnivačka skupština novog, jedinstvenog Kulturnog društva Muslimana “Preporod”. Dan kasnije, 14. septembra 1945., “Gajret” i “Narodna uzdanica” zasebno su održali svoje posljednje skupštine na kojima je donijeta odluka o pristupanju novoformiranom društvu “Preporod”. Odmah nakon osnivanja, “Preporod” je napravio poseban “Proglas za narod koji je poslat gotovo i u najzabitije muslimanske krajeve zajedno sa oznakom ljudi u pojedinim mjestima kao inicijativnim odborom. Tako se pristupilo organizovanju mjesnih i okružnih odbora”. Osnivanjem “Preporoda” realiziran je zaključak Velike zemaljske konferencije Muslimana BiH o organiziranju masovnog prosvjećivanja i rada na polju kulture i obrazovanja najširih bošnjačkih slojeva. Istodobno je prekinuta praksa podvajanja i nacionalno-političke polarizacije koju su provodili vrhovi “Gajreta” i “Narodne uzdanice” u razdoblju do Drugog svjetskog rata. Na Prvoj redovnoj skupštini “Preporoda” 8. septembra 1946. prihvaćena je odluka “Merhameta” da se fuzionira sa “Preporodom”, kao i prijedlog Beogradskog Gajreta “Osman Đikić” od 26. maja 1946. o fuzioniranju sa “Preporodom” u jedno društvo. 

Za prvog predsjednika “Preporoda” izabran je dr. Zaim Šarac, advokat iz Sarajeva. Pošto je ubrzo izabran za saveznog ministra trgovine i snabdijevanja, morao je odseliti u Beogradu, te je 12. marta 1946. podnio ostavku, a na njegovo mjesto je izabran Derviš Tafro, dotadašnji drugi potpredjesnik.

            Po naredbi tadašnje vlasti Glavni odbor „Preporoda“  28. marta 1949. godine donosi Odluku o likvidaciji “Preporoda”, koja je  potvrđena rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova NRBiH od 10. novembra 1949. godine, čime je zvanično prestao rad “Preporoda” i drugih nacionalnih društava. Petog oktobra 1990. godine održana je Obnoviteljska skupština “Preporoda”. Odluka o zvaničnom buđenju, obnovi i oživljavanju “Preporoda” označila je početak novoga doba u kulturnom stvaralaštvu Bošnjaka. “Preporod” je razvio široku i raznovrsnu kulturnu, naučnu i izdavačku djelatnost s ciljem da, kako je to kazao profesor Muhsin Rizvić na Obnoviteljskoj skupštini, potvrdi i čak nadvisi “ne samo svoju sadržinu već i svoje ime”.

Vrlo brzo nakon Obnoviteljske skupštine u Sarajevu krenulo se sa pripremama za osnivanje Općinskih društava KDM „Preporod“. Visoko je prvi grad u Bosni i Hercegovini gdje je oformljen Inicijativni odbor i gdje se održao Obnoviteljska skupština 6. decembra 1990. godine.

U punoj sali Kina “Odred” uz Radno predsjedništvo Fuad Čabaravdić, Nijaz Begović, Muhamed Alešević prisutnima su se obratili:

 

 

  • Prof. Senad Hodović
  • Prof.dr. Muhsin Rizvić
  • Prof. Hajrudin Numić
  • Prof. Muhamed Kreševljaković
  • Prof. Haris Silajdžić
  • Prof. Hilmo Neimarlija

Za prvog predsjednika izabran je Fuad Čabaravdić, dipl. pravnik, za tajnika Muhamed Aleševič, profesor.

 

Fuad Čabaravdić