Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 7. maj je proglašen Danom džamija, kada se simbolično obilježava rušenje Ferhadije u Banjoj Luci, ali i ostalih 613 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih objekata u vlasništvu Islamske zajednice.
Uništavanje, rušenje i devastiranje džamija imalo je samo jedno za cilj: uništiti i istrijebiti Bošnjake i Islam sa ovih prostora, što se nije dogodilo. Ovaj datum je i sjećanje na tragično stradanje rahmetli Murata Badića koji je ubijen 7. maja 2001. godine u Banjoj Luci na dan polaganja kamena temeljca za ponovnu izgradnju Ferhadije.
Tada je oko 4.000 srpskih nacionalista kamenovalo i tuklo oko 300 Bošnjaka koji su prisustvovali svečnosti povodom postavljanja kamen-temeljca za obnovu Ferhadije. Mnogo Bošnjaka je primljeno u banjalučku bolnicu, a Cazinjanin Murat Badić je podlegao od zadobijenih povreda.
Džamija je duhovna vertikala Bošnjaka bez koje smo, kao narod, obezglavljeni i nezamislivi. Dovoljno je ovlaš zaviriti u historiju i uvjeriti se u to da smo mi i naše džamije zapravo vršnjaci i neraskidivi saputnici.
Uz Dan Džamija predstavljamo dvije džamije na području grada Visokog koje su proglašene nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovina.
Tabačka džamija u Visokom izgrađena je u 17. vijeku i to kao vakuf visočkih kožara-tabaka. Smještena je na lijevoj obali rijeke Fojnice i to malo prije njenog ušća u rijeku Bosnu. Do današnjeg dana sačuvana je izvorna arhitektura džamije i ona svojom ljepotom plijeni pažnju.
Stara džamija u Goduši nalazi se u mjestu Goduša, u općini Visoko, Bosna i Hercegovina. Zajedno sa haremom proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Džamija u Goduši izgrađena 1565/66. godine. Rađena je od kamena, na uzvišenom prostoru iznad stare Goduše. Nad ulazom džamije nalazio se natpis.
Prema određenim predanjima smatra se da je ovim prostorom u doba Osmanlija prolazio tzv. Sarajevski put, kojim se transportovala roba. U neposrednoj blizini nalazio se i turski han, a džamija je dugo vremena služila kao mjesto molitve putnika i okolnog stanovništva.
