“Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!” (El-Bekare, 216)

Neko vrijeme smo bili zaustavljeni u svakodnevnim aktivnostima. Sve aktivnosti koje su nam se činile kao rutina, odlazak na posao, školu, izlazak u šetnju, trgovinu, susreti sa dragim osobama, sada su zaustavljene. Uvedene su zabrane kretanja, okupljanja, socijalna distanca, izolacija. Nova situacija koja ljudima donosi neizvjesnost i strah za život, zdravlje, nafaku, budućnost. Za kratko vrijeme zaustavljeni su svi uobičajeni životni tokovi koji su se sami po sebi podrazumijevali i bili dio navika.  Allahov Poslanik, s. a. v .s., da je rekao:

Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća , on se strpi pa mu opet bude dobro.“ Šta možemo naučiti iz stanja u kojem se našlo čovječanstvo današnjice?  Vjernik će i iz ovog općeg stanja pometnje, zbunjenosti i neizvjesnosti ipak nešto naučiti i poduzeti kako bi popravio svoje stanje, ali i stanje svoje porodice, zajednice i džemata.

Izolacija (tal. isolare: odvojiti, odijeliti, od lat. insula: otok)  može značiti:

Izolacija koju i islam podstiče a koja je propisana i ima svoje uvjete je itikaf u posljednjih deset dana ramazana i predstavlja vrstu izolacije, osamljenosti gdje se čovjek preispituje, razmišlja o svom postojanju, kako postići bolji stepen, osloboditi se grijeha i loših navika, povratka istinskim vrijednostima i pravom putu te izbavljenju iz svakodnevnih zamki, virova i vrtloga života.

U vremenu izolacije shvatamo da se trebamo okrenuti vlastitim resursima i domaćoj proizvodnji.

Naša plodna zemlja već dugo vapi neobrađena i zapuštena, voćnjaci su zarasli a pašnjaci prazni. Nije li vrijeme za društveno odgovorno ponašanje prema domovini, zajednici i sebi? Da se vratimo prirodi i pokrenemo domaću proizvodnju u našim okućnicama, baštama i njivama? Vrijeme je da cijenimo Božije blagodati, čistu vodu, zemlju i zrak i uložimo znanje, vrijeme i trud u proizvodnju i plasman zdravih, domaćih proizvoda. Vrijeme je da se posvetimo uspostavi i razvoju vlastite povrtlarske, voćarske, stočarske i ratarske proizvodnje. Od domaćeg voća i povrća, mlijeka, mliječnih i mesnih proizvoda možemo napraviti najbolje brendove zahvaljujući našem čistom i nezagađenom podneblju.

U vremenu izolacije, zatvaranja granica i ograničenosti uvoza shvatamo koliko su važni domaći resursi i kako je bitan oslonac u domaćim proizvođačima i vlastitoj proizvodnji. Koliko je jaka domaća Proizvodnja toliko je jako društvo i njeni stanovnici.

Ovo je samo jedan segment promišljanja o unapređenju našeg stanja. Najveće bogatstvo jednog društva su ljudi, a potom slijede prirodni i privredni resursi. Ljudi su bogatstvo društva. Kroz domaću poljoprivrednu ali i svaku drugu proizvodnju i poticanje domaćih proizvođača preuzimamo odgovornost za svoju zemlju ali i društvo u cjelini.