Na današnji dan, 17. marta 2021, navršava se 29. godina od održavanja važnog sastanka, koje su imale lokalne vlasti Općine Visoko sa predstavnicima JNA, a kojem su prisustvovali i predstavnici MUP-a R BiH,  Vlade R BiH., poslanici u Skupštini R BiH.  Razlog sastanka je bio potpuna blokada svih ključnih saobraćajnica i objekata u Visokom, uključujući magistralni put Sarajevo – Zenica od strane jedinica Patriotske lige Visoko.

         Postavlja se pitanje zašto je to Visoko zaslužilo toliku pažnju u vrijeme kada je skoro pola bivše države bilo u ratu i da sastanku lično prisustvuje  komandant Sarajevskog korpusa general Vojislav Đurđevac, pomoćnik ministra MUP-a R BiH Avdo Hebib i ministri u vladi R BiH. Događaji koji su predhodili ovom sastanku, o kojima se vrlo malo zna, mogu dati odgovore na ta pitanja.

            Odmah nakon historijske sjednice u Domu milicije u Sarajevu 10. juna 1991. i formiranjem Savjeta za nacionalnu obranu krenulo se u pripreme za odbranu domovine Bosne I Hercegovine. Po općinama su formirani štabovi koji su rukovodili  tim pripremama  na svojoj teritoriji. Pored savjeta za zdravstvo, ekonomiju i politiku formiran je i dio Patriotske lige kao vojni segment priprema za odbranu od moguće agresije.

          U rukovodstvu PL preovladalo je mišljenje da je neophodno da se, pored ostalog, napravi tajni, nezavisni sistem praćenja i obavještavanja putem radio veze. Tako 26. jula 1991. godine direktor KTK Visoko Mulo Hodžić, na molbu PL-a, uplaćuje kompletan iznos za nabavku najsavremenijih radio uređaja, koji su isporučeni u septembru mjesecu. Definisane su sve kritične tačke koje se moraju pokriti stalnim nadzorom i obavještavanjem, a to su bile Paljike – Radovlje (zbog mogućeg helikopterskog desanta), Kula Banjer i Autobuska stanica Visoko odakle je 24 sata praćeno kretanje ljudi i vozila koja su ulazila i izlazila u kasarne, (zbog zaštite oružja TO koje se nalazilo u kasarni) grad Visoko i područje Kralupa.

           Mobilizacija Rezervnog sastava policije u mnogome je pomogla i olakšala realizaciju ovih aktivnosti. Stalna prisutnost tih ljudi na području cijele Općine Visoko pomogla je da se mirnije rade ostale pripreme.

            U februaru mjesecu 1992. godine nabavljen je još jedan savremeni uređaj za vezu, koji je imao mogućnosti ulaska u vojne opsege komunikacije i automatskog pretraživanja razgovora. Aktiviran je centar za prisluškivanje i snimanje svih razgovora, koje su vodile tada već neprijateljske jedinice JNA i njihovi pomagači. Praćenjem tih razgovora mogle su se predvidjeti aktivnosti spomenutih jedinica.

            Tako se došlo do saznanja da su 15. aprila paravojne formacije zajedno sa jedinicama JNA iz Visokog u mjestu Čekrekčije zaustavile i opljačkale konvoj specijalnih kamiona iz Viteza sa više desetina tona eksploziva. Cilj akcije je bio uzeti eksploziv, optužiti Muslimane da su to uradili i izazvati određene sukobe. To je bio znak za uzbunu u Visokom i poslije postreferendumskih barikada prvih dana marta Visoko je ponovo bilo blokirano. Na provokacije koje je organizovala JNA u Čekrekčijama i kod kasarne odgovorilo se snažnim i velikim blokadama. U kasnim većernjim satima 16. marta , kada su vidjeli odgovor jedinica Patriotske lige, komandant kasarne u Visokom potpukovnik Jovan Bartula naređuje putem radio veze povlaćenje i vraćanje redovnim aktivnostima, kao da ništa nije bilo.

            Jedinice PL Visoko i pored toga ostaju na svojim položajima i ne dopuštaju čak ni vozilima JNA iz Kiseljaka da isporuče hranu za kasarne u Visokom. Kasarne su praktično bile u potpunoj blokadi.

          Tada se organizuje hitan sastanak u Općini Visoko, kojem prisustvuju na početku spomenuti predstavnici. Poslije iscrpnih razgovora, laži, optuživanja, pa i prijetnji od strane JNA da mi vratimo eksploziv koji smo oteli, pušteni su snimci njihovih razgovora putem radio veze. Poslije preslušavanja snimaka nastaje muk. General Đurđevac ustaje, udara po potiljku potpukovnika Bartolu i kaže mu: „Pazi ubuduće šta pričaš preko radija“, a onda se okreće prema meni i kaže: „ A ti momak nemoj se više igrati Šerloka Holmsa“. Napustili smo zgradu Općine i otišli u Čekrekčije da samo konstatujemo da je u Društvenom domu eksploziv koji moraju vratiti.

           Ovaj događaj potpuno je promijenio odnos snaga u Visokom. Naoružane neprijateljske formacije u selu Grad, Kula Banjeru, Kralupima, Zimči, kasarnama i ne mali broj naoružanih pojedinaca u samom gradu nisu spremale ništa dobro tada Muslimanskom stanovništvu. Zahvaljujući pravovremenoj pripremi u svim segmentima (vojnom, tehničkom, stručnom i ekonomskom) Visoko je opstalo.

          Već spomenutim sastankom neprijateljima smo dali do znanja da smo nesporno bili grad sa najboljim pripremama za odbranu od agresije. Jedni smo od rijetkih gradova koji smo preuzeli kompletno oružje TO i obje kasarne bez borbe sa skoro kompletnom opremom. U odbranu smo ušli sa više hiljada cijevi raznog kalibra i artiljerijom. Zahvaljujući pripremama izveli smo prva ofanzivna borbena dejstva u BiH, prvi smo imali zvanično postrojavanje jedinica Armije BiH i podigli zastavu sa ljiljanima uz tadašnju nezvaničnu himnu „Ja sin sam tvoj“.

           Da se ovakav sastanak dogodio u nekom drugom gradu o tome bi se pisale knjige. Ova priča dokazuje da nisu visočani spavali dok se neprijatelj spremao, kao što piše u jednom telefonskom imeniku. Do početka rata dogodilo se mnogo neprospavani noći, ali o tome nekom drugom prilikom.

Mersed Šahinović Sjećanja