Prije devet godina jedan naš sugrađanin dostavio je na više adresa, uključujući načelnika i općinske vjećnike, svoje memoare. U njima je pisao o svom životu i događajima koji su važni za Visoko. I pored toga što na neke događaje iz istorije Visokog baca potpuno drugo svjetlo, memoari su ostali nezapaženi.

Ovom prilikom bez intervencija donosimo dio memoara koji se odnosi na oslobođenje Visokog 1945. godine

“7.aprila 1945. godine oslobođen je grad Visoko, a ja bih želio da se osvrnem na događaje vezane za oslobođenja grada. Nijemci, kao neprijateljska vojska, zajedno sa ustašama su se spremali na povlačenje iz grada, a mi đaci kožarske škole znatiželjno smo posmatrali šta se događa u krugu naše škole.

Jedna grupa Nijemaca bila je u zgradi naše škole (Kožarska škola u Visokom). Druga grupa Nijemaca je bila u osnovnoj školi na Kraljevcu. Treća grupa Nijemaca sa komandom bila je u Muslimanskom domu. Črtvrta grupa Nijemaca bila je u zgradi klerika Franjevačke gimnazije. U kožari, vlasništvo Alije Čabaravdića u Prijekom su se nalazili vojnici Česovića bojne kao stražari, kao i u Muslimanskom domu sa svojom  komandom.

Na dan dva prije oslobođenja Visokog miniran je betonski most od strane Nijemaca. Kada su to primjetili vojnici Česovića bojne naredili su Nijemcima u čamcu da se povuku, što su oni i učinili. U međuvremenu u Muslimanskom domu zarobljena je Njemačka komanda, a u fabrici Alije Čabaravdića su zarobljena 3-4 Njemačka vojnika. Njemci iz osnovne škole na Kraljevcu povukli su se prema pravoslavnoj crkvi i kožarskoj školi. Visoko je uoči 7. aprila bilo pusto. Očekivao se dolazak Nijemaca iz pravca Sarajeva. Došli su putem, ali nisu prešli most, jer im je rečeno da je miniran. Oni su krenuli tada prugom prema Zenici. Tu noć sam bio u fabrici Alije Čabaravdića zajedno s njim i nekoliko vojnika i čekali smo šta će se dogoditi.

Jedan broj vojnika Česovića bojne bio je na Osijeli i čuvao stražu. U toku noći nastala je pucnjava iznad Klise, više pravoslavne crkve, odakle su vojnici Česovića bojne pucali na Nijemce u tranšeu, koji je bio iskopan po sredini ceste Visoko – Kiseljak. Poginulo je nekoliko Nijemaca, a ostatak vojske je produžio prema Kiseljaku. U akciji zarobljavanja komande Nijemaca naročito se istakao vojnik Česovića bojne Duman, rodom od Jezera kod Jajca.

U ranu zoru 7. aprila stražar sa Osijele je javio Aliji Čabaravdiću i vojnicima kojimsu čuvali kožaru, da dolazi kolona Luburića Bojne iz pravca Sarajeva. Stražar im je rekao da se u Visokom nalaze partizani, tako da su i oni otišli prema Kiseljaku , kuda su otišli i Nijemci.

Očevidci ovih događaja su bili:

  • Planinac Vojislav , đak kožarsko – krznarske škole
  • Hadžiomerović Meho, đak kožarsko – krznarske škole
  • Mataradžija Hamdo, đak kožarsko – krznarske škole
  • Kasumović Salih,đak kožarsko – krznarske škole iz Doboja
  • Sinanagić Čazim, đak kožarsko – krznarske škole
  • Konjičanin Enver, vojnik Česovića bojne

Od partizana sa Osijele i Kralupa nije bilo nikog tog jutra. Od Moštra i Topuzovog polja od partizana isto se niko nije pojavio.

Ovo pišem da se zna kako je bilo u stvarnosti oslobađanje grada Visoko.

                Narednih dana partizani su ušli u Visoko, uspostavili vlast i objavili oglas gdje se pozivaju svi sposobni muškarci da se prijave 10. 05. u Muslimanski dom radi razvrstavanja u mobilizaciju za tjeranje neprijatelja.”

Podaci o autoru i originalni potpisani primjerak u posjedu redakcije.