Riza-beg Kapetanović rođen je 25. maja 1868. godine. Od 1890. godine u kulturnim i književnim glasilima objavljuje pjesme, da bi 1893. godine objavio i svoju prvu knjigu pjesama pod nazivom „Pjesme“. Stihove i prigodne crtice objavljivao je u listovima „Bošnjak“, „Bosanska vila“, „Nada“ i „Behar“.  Nakon austrijske okupacije BiH 1878. bio je prvi Bošnjak koji je pohađao vojnu kadetsku školu u Sarajevu. Sin je znamenitog Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka. Živio je na porodičnim posjedima baveći se književnim radom. Riza-beg je prvi bošnjački pjesnik koji piše latinicom i prvi koji je objavio zbirku pjesama iza austrougarske okupacije (1893). Jedan je od osnivača muslimanskog kulturno – prosvjetnog društva „Gajret“. Umro je 1931. godine u Sarajevu.

Na poeziju Riza-bega Kapetanovića uticala je narodna usmena poezija. Uglavnom je pisao ljubavne i rodoljubne pjesme. Također, pisao je pjesme koje su se doticale tradicije i vjere. Pjesma „Lejlei Kadar“ predstavlja iskonsku potragu za mirom, smislenijom javom i opravdanim pjesničkim snom.

Dobro se sjećam onog zemana

Tiha je bila i vedra noć

Dvadeset i sedma noć ramazana-

Svom robu Allah kad pruža moć.

Noćas je vrijeme,noćas je doba,

Lejlei-kadar-kad dobri Bog

Molitve prima svakog roba,

Molitve roba-pravoga svog.

Oči sam upro u nebo blago,

Kad će se njegov rastupiti svod,

Da molim Boga za sve mi drago:

Za oca, majku, za c’jeli rod.

 

Sve mi je ravno do mora bilo,

Ljubih i grlih vaskolik svijet;

Ljubih i grlih mrsko i milo,

Drvo i kamen,šareni cvijet.

Svjetlo treperi s vitih munara,

Bliži se, kuca, žuđeni čas;

Svemirom ču se molitva stara:

Allah je velik – On je vrh nas!

 

Svjetlo treperi s vitih munara,

Dolom se stere ružičast sjaj.

 

Pred okom čudna slika se stvara:

Planulo miljem na svaki kraj.

 

Vedrim se nebom rumen oblila,

Na zemlju slijeće zvijezda roj.

Zelena gora tlima se svila,

Tišinom šumi slavuja poj.

 

I jednim trenom sinu i presta

Jedva izustih:O Bože spas!

I jednim trenom nesloge nesta,

Ljubav je žarka grijala nas!

 

Na nebu vedra danica blista,

Svitala zora, svitao dan;

Spajala srca ljubav nam čista,

I to je bio samo pusti san!

Bosanska pošta, 04. 03. 1897, II, 26

Priredila: Refija Gagula