Bilo je to najtužnije proljeće poslije rata. Na današnji dan 8. marta 1998. godine na Ahiret je preselio Mustafa Hajrulahović Talijan, ratni komandant i heroj odbrane grada Sarajeva. Imao je samo četrdeset i jednu godinu.
Mustafa Hajrulahović je rođen 22. januara 1957. godine u Banja Luci gdje završava osnovno i srednje obrazovanje. Potom završava Mornaričku vojnu akademiju sa najboljim ocjenama, zatim upisuje školu za pomorskog diverzanta gdje postaje stručnjak za diverziju na moru i kopnu.
Kao najbolji među među diverzantima postaje komandant odreda, pa zatim i diviziona. Hajrulahović nastavlja stručno obrazovanje, prolazi niz kurseva, uči talijanski jezik i odlazi na školovanje u Italiju. Za izvjesno vrijeme postaje kapetan korvete.
Rat u Sloveniji zatiče ga na službi u Splitu, gdje je živio sa porodicom. Shvativši da JNA priprema agresiju na našu zemlju Mustafa dolazi u Sarajevo.Velika je njegova uloga u osnivanju Patriotske lige. Svoje znanje i bogato iskustvo prenosio je mladima, jer je znao kakva je sila bila JNA i šta sve priprema i kako se treba suprotstaviti neprijatelju…
Ove riječi su njegov emanet:
„ Mi smo svoji na svome, mi smo svjesni toga da nemamo rezervne zemlje, rezervnog naroda, mi smo prinuđeni da se branimo, ovo je borba za opstanak…
Bosna i Hercegovina nam je cilj! Bosna i Hercegovina je naša država! Mi ne želimo ni Srbiju, ni Hrvatsku. Ne želimo da živimo onako kako smo živjeli, pod jarmom nečega, ne! Jedna prava republika omogućit će svima normalan život!“
Bio je zabrinut kada je potpisan Dejtonski sporazum, znao je da će sve biti potanko… Brinuo se šta će biti sa vojskom.
Porodica mu je protjerana iz Banja Luke. Oca su mu zlostavljali, preminuo je u Njemačkoj. Talijan nije mogao otići na sahranu. To mu je teško palo…
Radovao se kada je agresija zaustavljena. Proljeća 1998. godine odlazi u Hamburg da posjeti majku Lutviju. U jednom trenutku osjeća gušenje. Majka otvara prozore, sestra zove Hitnu pomoć, ali sve je bilo uzalud. Preselio je od posljedica srčanog udara.
Pokopan je u haremu Alipašine džamije. Ispračaj je bio veličanstven. Masa mladih ljudi je plakalo. Otišao je njihov mornar sa kopna, njihov komandant koga su voljeli svim srcem.
Autor: Sadžida Dedić
