Autor: Sadžida Dedić

Na današni dan 6. januara 1960. godine na ahiret je preselio Nima Yushij, savremeni iranski i perzijski pisac. Preselio je u Shemiranu, sjeverni dio Teherana, ali je po njegovoj želji pokopan u rodnom selu Yush ( selo u regionu Noor, iranske provincije Mazandaran).

Nima Yushij je rođen 12. novembra 1896. godine. Djetinjsvo je proveo u selu čuvajući stoku sa ocem. Često je posjećivao lokalne kampove, družio se sa pastirima i slušao njihove priče.

Nimino obrazovanje je počelo u mektebu. Vjeroučitelj ga je morao tražiti po ulicama, privodeći ga u školu, kažnjavao ga je. Imao je dvanaest godina kada su ga odveli u Teheran u školu St. Luis. Ni boravak u rimokatoličkoj školi nije promijenila njegovo ponašanje, sve dok ga pod svoje okrilje nije uzeo učitelj Nizam Vafa, koji je i sam bi pjesnik, njegujući poetske sklonosti Nime Yushija.

Prošle su godine njegovog pisanja, smatrali su ga ocem moderne perzijske poezije. Započeo je novi trend poznat kao she’r-e no ( nova poezija ), a poznat je i kao she’r- nimaa’i ( Nimajeva poezija).

Uživajte u njegovim stihovima! 

 

NIMA  YUSHIJ

MJESEČINA

Blista mjesečina

Krijesnice se sjaje

Ničiji san nije time nimalo poremećen

Ali tuga zbog svih onih koji su zaspali

Odgoni san iz mojih vlažnih očiju.

Samo je uz mene budna,

 zabrinuta zora,

 Jutro od mene traži

Da navijestim blagoslov ovom napaćenom narodu,

Ali, trn u mom srcu

Otežava ovo moje putovanje.

Lomljiva stabljika cvijeta

Koji sam s radošću zasadio

I s ljubavlju zalijevao,

uvenula je, nažalost,

na mojim grudima.

Naprežem svoje ruke

Da otvorim jedna vrata

uzalud se trudim da se netko pojavi,

vrata i zidovi, slabi i dotrajali,

sručiše se na moju glavu.

Mjesečina blista

Krijesnice se sjaje

umoran od dugog puta

Jedan usamljeni čovjek

na ulazu u selo je zastao,s naprtnjačom na leđima

i s rukom na kućnim vratima, samo je prišaptao:

“Moja briga za sve ove koji tu spavaju,

Odagnala je san s mojih vlažnih očiju. “