Na današnji dan 25. Marta1611. godine  rođen je čuveni putopisac Evlija Čelibi. Njegovo pravo je ime Evlija ibn Derviš Mehmed Zilli. Rođen je u imućnoj i uglednoj stambolskoj porodici porijeklom iz Kutahije.

Otac mu je bio starješina sultanovih zlatara, a majka abhaskog porijekla i rodica velikog vezira Melek Ahmed-paše, namjesnika u Bosni i Rumeliji. Zahvaljujući njemu Evlija će proputovati Bosnu i Ugarsku.

U rodnom gradu Unkapani pohađao je mekteb, a onda medresu šejhu-l-islama Hamid-efendije. Potom je primljen na Enderun, dvorski univerzitet. Na univerzitetu provodi dvije godine. Pored mnogih učitelja najviše je isticao Derviša Omer Pišuvaja, te Evliju Mehmed-efendiju, njegovog glavnog učitelja pred kojim je jedanaest godina izučavao nauke. Naučio je Kur’an napamet i pravilno učenje Kur’ana na sedam kiraeta. Pored svega izučio je i zlatarski zanat kod svog oca Derviš Mehmeda.

Evlija je bio visoko obrazovan, bio je hafiz. Bio je izvrstan učač Kur’ana. Međutim njegova radoznala priroda nije mu dozvolila da se skrasi na jednom mjestu. Godine 1630. Započeo je svoja prva putovanja. Tada počinje da piše svoj Putopis. Od 1640. godine stalno je u pokretu. Govorio je turski, arapski i perzijski jezik. Postoje neka saznanja da je pasivno poznavao još nekoliko jezika. Volio je slobodan i nezavisan život. To ga je spriječilo da se skrasi i osnuje porodicu.

Imao je izvanredan osjećaj za lijepo, to je pokazivao kroz bavljenje kaligrafijom i crtanjem.

Evlija Čelebi na Ahiret je preselio 1682. godine u Kairu, gdje se skrasio zadnjih godina svoga života, kompletirajući rukopis svoga putopisa koga je nazvao Sejahatnama.

Ubrzo nakon smrti Evlija je bio zaboravljen. Zaborav je trajao sve do 1804. godine, kada je Joseph von Hammer, austrijski diplomata i istaknuti osmanolog, pronašao prva četiri toma Putopisa.

O Evliji i njegovom Putopisu Joseph je zapisao između ostalog i ovo:

„I danas u osmanskoj književnosti postoji jedno statistički i geografski značajno djelo, koje dosad Evropi nije poznato čak ni po imenu. To se djelo ne može naći ni u knjižarama ni u javnim bibliotekama. Međutim, ono se može ubrojiti među najznačajnija djela turske književnosti. To je putopis Evlije Čelebije, učenog Turčina i praktičnog poslovnog čovjeka, koji je, gonjen stalnom ljubavlju za putovanja, u toku četrdeset godina prošao uzduž i poprijeko daleke zemlje Osmanskog carstva od vlade Murata IV do sultana Mehmeda IV, i u dubokoj starosti sastavio putopis i dnevnik svojih doživljaja.“

Evlija je poznatiji i proučavaniji na Zapadu, kome je posvećen manji dio Putopisa, dok je u islamskim zemljama, čije opise obuhvata većina njegovog Putopisa, proučavan sa

Evlija je danas poznato ime, kako u svijetu, tako i kod nas. Da ironija bude veća, Evlija je poznatiji i proučavaniji na Zapadu, kome je posvećen manji dio njegovog Putopisa, dok je u muslimanskim zemljama, čije opise obuhvata većina njegovog Putopisa, proučavan, ali sa manje žara.

Putopisi su oduvijek bili od posebnog značaja. Ostaje tu zabilježeno jedno vrijeme, ljudi, običaji. Hoće li moderna tehnologija ugasiti ljepotu pisanih stranica putopisa i nekih novih Evlija Čelebi….

Autor: Sadžida Dedić