Autor: Refija Gagula

U predajama se bilježi da je na dan kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao na  ovaj  svijet,  cijeli  svemir  slavio  i  da  je  sva  priroda „neuobičajenim pojavama” proslavila njegovo rođenje; nebo, zvijezde, biljke, životinje, planine, jezera,  građevine,  sve  je  živo  zemlji  palo  kliknulo  –   Allah,  Allah,  Sunce  nam  se  rodilo.  Mevludi  su  eho  tog neviđeno velikog veselja, toliko velikog da odjekuje stoljećima, eho koji ide iz naših srca pružajući nam priliku da i mi budemo dijelom te radosti. Veselje zbog spuštanja  Milosti  na  sve  svjetove,  dolaskom  posljednjeg Božijeg Poslanika na ovaj svijet, davno je započeto i još uvijek traje.

Tradicija obilježavanja mevluda je stara više od 800 godina. Vladar Irbila Muzafer Kevkeberi je sa najljepšom namjerom i željom da probudi ljubav i slast omladine i širih narodnih masa prema Poslaniku salallahu alejhi ve sellem, dao da se napiše mevlud pod nazivom Et-tenviri fi mevlidi-l- beširin-nezir. Tako je mevlud dobio svoj zvaničan oblik kao manifestacija i tradicija od tog vremena pa do danas.
Elemente mevludiš-šerifa nalazimo još u prvoj generaciji muslimana. Hasan b. Sabit, Ubejde b. Ka`ab, Abdullah b. Abbas radijAllahu `anhum su samo neki od ashaba koji su se bavili pjesništvom. Oni su svoju ljubav prema Muhammedu alejhis selam iskazali kroz stihove i prozu. Naravno, pjesništvo je bilo rašireno među Arapima, i pjesnici su u tom vremenu imali veliku ulogu u oblikovanju društva. Pjesnici su tada imali uticaj sličan današnjem uticaju medija, televizije i interneta.

Ovdje se nesumnjivo govori o jednoj drugoj vrsti pjesništva koje nadmašuje pjesništvo predislamskih Arapa. Tema ove vrste pjesništva je bio islam. Muhammed alejhis selam ovo pjesništvo nije zanegirao, već ga je iskoristio u borbi protiv mnogoboštva. U predajama se navodi da su pjesnici u islamu imali zadatak da ohrabre i morališu muslimane u raznim prilikama. Pjevali su o islamu, o Uputi, o Muhammedu alejhis selam, pa čak i u Poslanikovoj džamiji u Medini. Sve su ovo elementi koji nesumnjivo nisu promakli učenjacima kada su trebali iznijeti svoj stav o mevludu. Zbog povezanosti mevluda sa tradicijom koja se veže za prvu generaciju muslimana, većina učenjaka je mevlud okarakterisala kao nešto što je lijepo i pozitivno.

Najstariji mevlud na našem govornom području je mevlud hfz. Saliha Gaševića, koji je štampan 1879. u carskoj vilajetskoj štampariji na Kosovu. On je prepjevao mevlud od Sulejmana Čelebije koji je napisan 1398. godine. Sulejman Čelebija je ovaj mevlud napisao iz ljubavi prema Poslaniku alejhis selam, uzimajući izvore iz najstarije sire(životopisa) Muhammeda alejhis selam, pod nazivom Sira- Ibn Hišam. On je u stihove pretočio važne događaje iz života Muhammeda alejhis selam. Njegovo rođenje, poslanstvo i miradž (putovanje Muhammeda alejhis selam u nebeske sfere i susret sa Gospodarom iznad sedam nebesa), i prenio osnovne poruke islama.

Prvi bejt (stih) koji je napisao glasi: “Isa nije umro, našao je put ka nebu kako bi se vratio i pripadao tvome ummetu!”.

Dakle, mevlud jeste odraz poštovanja i ljubavi prema Poslaniku alejhis selam i prema islamu. U tom smislu su Dželaluddin Es-Sujuti, Ibn Hadžer El-Askelani, Hafiz El-Iraqi, Ebu Sameh i mnogi drugi učenjaci govorili pozitivno o mevludu. Imam Ez-Zehebi i Hafiz Ibn Kesir su sa velikim poštovanjem govorili o mevludu i hajratima vladara Irbila Muzafera Kevkeberija. Ibn Hadžer El-Askelani rahmetullahi alejhi je čak prisustvovao obilježavanju mevluda na ulicama Damaska. Ime Ibn Hadžer El-Askelani je zlatnim slovima ispisano u historiji islama, bio je velikan svog vremena, a njegovo književno dijelo Fethu-l-bari, predstavlja najbolji komentar na dva sahiha (Buhari i Muslim).

Što se tiče naših prostora, mevlud hfz. Saliha Gaševića je bio jedan od ključnih faktora u očuvanju islama, što u obzir trebaju uzeti i oni koji govore negativno o mevludu. Reisu-l-ulemma Džemaluddin Čaušević je mevlud hfz. Gaševića štampao nekoliko puta, u više hiljada primjeraka. Dok je jedan od naših najvećih učenjaka rahmetli Mehmed Handžić uradio kratki komentar mevluda hfz. Gaševića 1942. godine u Sarajevu.

Mjesec Mevluda je prilika da razmislimo o željenom društvu i da se okrenemo ka njemu. Poslanik, a.s., nas je podučio da one koje budemo voljeli sa njima ćemo i na ahiretu biti. Neka nam ovaj mjesec bude povod da se zajedno sa svojim porodicama okrenemo vjeri, okrenemo našem Poslaniku, a.s., koji iako nije među nama fizički, jeste među nama svaki put kada uradimo dobro djelo, jeste među nama svaki put kad smo u prilici da uradimo nešto loše pa od toga odustanemo